s prikazom sv. Ane i drveno raspelo iz 18. st. Tu su još slike "Mučenje sv. Erazma i "Dvadeset pet mučenika pavlina", datirane oko polovice 18. st. Osnivač pavlinskog samostana u Križevcima bio je protonotar Ivan Zakmardi. U okviru samostana, na njegov poticaj, djelovala je i prva gimnazija koja je 1674. dobila povlasticu kralja Leopolda II. Godine 1786. car Josip II ukida pavlinski red i nedugo zatim ova crkva postaje župnom, a samostan se adaptira za župni dvor i Magistrat.

 

 

Nijedan objekat u gradu nije više usađen u kolektivno pamćenje njegovih stanovnika kao ova crkva, nijemi svjedok najznačajnijih povijesnih previranja ovoga gradai njegova širega okruženja. Crkva Sv Križa najstariji je sačuvani objekat u gradu. Ona je ujedno i jedna od najstarijih crkava kontinentalne Hrvatske. Ovu crkvu, obilježenu povijesnom slojevitošću, karakteriziraju i neke urbanističke posebnosti. Naime, crkva Sv. Križa bila je podignuta izvan zidina Donjeg grada, a unutar zasebne utvrde. U pisanim se izvorima spominje već 1232. godine. Iz te najranije faze izgradnje Sv. Križa sačuvao nam se bočni portal, te manje monofore što ukazuje da je crkva prije bila znatno manja. Sadašnja prostorna organizacija svetišta, s poligonalnim križno-rebrastim svodom potiče iz 15. st. pripadajući stilski razdoblju razvijene gotike. Završetak te gotičke obnove datiran je 1498. godinom, uklesanom na dekorativnom kasnogotičkom portalu sakristije. Tokom svog višestoljetnog postojanja crkva Sv. Križa je doživljavala brojne preinake i dogradnje. Pročelni zvonik-kula izveden je u 16. st. u doba renesanse, a u 18. st. (doba baroka) dolazi do nadsvođenja broda crkve.

Gotovo stotinu godina crkva je bila izvan svoje funkcije jer je sjedište župe bilo premješteno 1788. u pavlinsku crkvu Sv. Ane, koja je nakon ukidanja pavlinskog reda ostala praznom. Crkva Sv Križa vraćena je 1883. u sakralnu funciju, nakon čega je uskoro (točnije 1913.) izvršena temeljita obnova prema projektu arhitekta Stjepana Podhorskog, afirmirajući nova konzervatorska načela prezentacije svih vrijednih stilskih slojeva. Tada je crkva dobila svoj današnji izgled.

Unutrašnjost crkve čuva takoder jedan vrlo vrijedan spomenik. To je kasnobarokni mramorni oltar Sv Križa iz 1756. godine, rad Francesca Robbe (ljubljanski kipar talijanskog podrijetla). Oltar je inače raden za potrebe zagrebačke Katedrale, gdje se i nalazio sve do njene obnove koncem 19. stoljeća. Kako je stilski odudarao od neogotičkog stila preuredene Katedrale dopremljen je u Križevce. Po mišljenju stručnjaka oltar predstavlja jedno od najljepših kiparskih ostvarenja kasnog baroka ovih prostora pa ne čudi da je posebna atrakcija za sve turiste i goste koji posjete naš grad. Uz navedeni oltar svakako treba spomenuti još veliku sliku Otona Ivekovića na luku svetišta s prikazom spominjanog "krvavog sabora". Naslikao ju je 1914. godine i obzirom na širinu od preko osam metara predstavlja jedno od njegovih najvećih djela.

 

Crkva Majke Božje Koruške nalazi se uz glavnu cestu iz pravca Zagreba, na samom zapadnom ulasku u grad, blizu potoka Koruške. Podignuta je 1725. godine na mjestu gdje je 1674. bio postavljen zavjetni kip Majke Božje Žalosne. Građena je kao građevina centralnoga trolisnog tipa s kupolom u čijem središtu je stup s kipom Majke Božjei mrtvim Kristom u krilu, rad varaždinskog kipara Ivana Jakoba Altenbacha. Glavni oltar postavljen je 1738. a oltarnu sliku "Sv. Obitelj" naslikao je, već spominjani, veliki pavlinski slikar Ivan Ranger. Bočni oltari nastali su oko 1720. Zidove svetišta, bočnih kapela i kupolu oslikao je freskama nepoznati slikar 1726. godine. Freske su nevješto obnovljene krajem 19. st. Crkva je od svojeg nastanka bila poznata po čudotvornom kipu Majke Božje Žalosne zbog čega su je pohodili mnogi hodočasnici, a njezinoj popularnosti pridonio je pavlinski povjesničar Nikola Benger svojom knjigom, izdanom 1730., u kojoj je opisao sva čuda Majke Božje Koruške.

 

 

Grkokatolička katedrala Presvetoga Trojstva i biskupska rezidencija nezazbilazni je visoko vrijedan spomenički kompleks,.nastao na temeljima augustinskog, a kasnije franjevačkog samostana. Križevci su kao sjedište biskupije dodijeljeni grkokatolicima od carice Marije Terezije i pape Pia VI. još 1777. godine, ali se barokna arhitektura samostana i crkve tek od 1801. postepeno prilagođava potrebama biskupske rezidencije i istočne liturgije. Svoj vanjski i unutarnji izgled crkva mijenja 1895-97. godine, dobivajući stilske karakteristike neogotike prema zamislima poznatog arhitekta Hermana Bollea koji je preuredio i zagrebačku, katedralu. Posebnu pažnju prilikom obilaska treba posvetiti oslikanom ikonostasu kojeg su radili naši, najveći slikari s kraja 19. i početka 20. stoljeća (Bela Čikoš Sesija, Ivan Tišov, Ferdo Kovačević, Celestin Mato Medović i dr.).

Oslikavanje ikonostasa ne drži se tradicije bizantskih ikonopisa već je izvedeno u formalnostilskom izrazu realizma zapadnog slikarstva s kraja 19. stoljeća. Cijeli je kompleks visoke spomeničke vrijednosti po svom povijesnom trajanju i preslojavanju stilova te uređenju interijera crkve kao kolektivnog umjetničkog djela graditelja, slikara i majstora umjetničkog obrta. Biskupska rezidencija čuva vrlo vrijednu biblioteku u kojoj su u novije vrijeme pronađene i inkunabule. Uz mali muzej s vrijednim liturgijskim priborom, svjetiljkama, portretima vladara i stilskim namještajem može se razgledati i konzistorijalna dvorana s portretima svih grkokatoličkih biskupa.

 

Sinagoga, danas Dom mladih na Strossmayerovom trgu 5, projektirana je od strane arhitekata Hönigsberga i Deutscha u neorenesansnim i neoklasicističkim oblicima. Godine 1950 je adaptirana za Omladinski dom kada su izmjenjeni otvori (ukrasne rozete) i uklonjeni svi ukrasi sa pročelja.

 

 

Povećanjem grada i broja njegovih žitelja javlja se potreba za većim posljednjim počivalištem njegovih građana. 1898. godine formirano je novo centralno gradsko groblje iza kapele sv. Roka na već postojećem groblju. Kako se navodi u zapisima ovo je groblje za sve vjere, tako da su na samom početku glavne aleje grobovi grkokatoličkih svećenika i kanonika, a na kraju groblja uz cestu prema Sv. Heleni izgrađene su oko 1910. godine arkade kao dio židovskog dijela groblja. Arkade je projektirao Stjepan Podhorski. Staro židovsko groblje nalazilo se na južnom prilazu gradu iz smjera Vrbovca, na uzvisini nedaleko od crkve Majke božje Koruške. Ovo groblje osnovano je sredinom 19. stoljeća, a napušteno1898. danas se još može vidjeti nekoliko kamenih spomenika. Centralno gradsko groblje je djelomično uređeno kao park (poput varaždinskog ili čakovečkog), a unutar groblja su brojni umjetnički vrijedni kameni spomenici, a nalaze se tu i mnogi poznati križevčani koji su tu našli svoje posljednje počivalište.