Ivan Rauch (1)

 

Ivan Rauch, slikao Stephan Dorffmeister 1779. g., ulje na platnu, Hrvatski povijesni muzej, Zagreb

Ivan Rauch ( ? - 1762.), veliki župan (sjedinjene) Zagrebačke i Križevačke županije, podban kraljevine za bana

Karla Batthyanyja. Kraljevski savjetnik i prisjednik Banskog stola. Nagrađen zlatnom medaljom s likom Marije Terezije 1750. godine. Bio je član komisije koja je rješavala pitanje spajanja Gornjega i Donjega grada u Križevcima, što je okončano 1752. godine. Podigao je banderij (vojsku Kraljevine) za smirivanje seljačke pobune 1755. godine. U isto vrijeme dolazi do sukoba između gradova Križevaca i Koprivnice. Zbog prekoračenja ovlasti dao je ostavku na svoje časti i funkcije 1756. godine. B.A. Krčelić o njemu je napisao: "sposoban i pronicav muž, gotovo rođen za državničke poslove. Bio je neobično rječit u govoru i pismu, povišeg stasa, a isticao se načitanošću. Iskusio je prevrtljivost udesa i brojne uspjehe i neprilike". Ivanov otac Adam Danijel obnašao je iste funkcije, dok je Ivanov sin Pavao postigao barunatski naslov. Obitelj Rauch doselila je iz Erdelja u Hrvatsku u 16. stoljeću.

 

Antun Bedeković (1)

Antun Bedeković Komorski ( ? - 1797 ili 1800), iz obitelji hrvatskoga praplemstva. Bilježnik i kasnije prisjedmik Sudbenog stola, blagajnik Kraljevine i podban. Postao je administrator Križevačke županije 1761. godine, a sljedeće godine proglašen je za "izvršitelja dužnosti velikog župana" Križevačke županije. Kada je Nikola Škrlec bio izabran za protonotara Kraljevine 1763. godine, na upražnjeno mjesto blagajnika postavljen je Antun Bedeković. Bio je član komisije koja je imala rješiti razmirice između Varaždinskog generalata s Križevačkom i Virovitičkom županijom zbog uplitanja vojnih vlasti u civilne poslove na njihovom području. Postao je podban 1767. godine.

 

Franjo Bedeković Komorski (1)

 

Franjo Bedeković Komorski, ulje na platnu oko 1822.. godine, Hrvatski povijesni muzej, Zagreb

Franjo Bedeković Komorski (1755-1827), dvorski tajnik i savjetnik. Zastupnik hrvatskih staleža u donjoj kući zajedničkog ugarsko-hrvatskog parlamenta. Stekao je brojna odlikovanja. Komanderski križ reda sv. Stjepana dobio je 1822., a sljedeće godine proglašen je barunom. Veliki župan Križevačke županije postao je 1809. godine.

 

 

 

Ljudevit Bedeković Komorski (1)

 

Ljudevit Bedeković Komorski,  nepoznat slikar, oko 1830. godine, ulje na platnu, Hrvatski povijesni muzej, Zagreb

Ljudevit Bedeković Komorski (1784-1854), sin Franje, veliki župan Križevačke županije, hrvatski vicekancelar u Beču, sudionik hrvatskog narodnog preporoda. Poznati su njegovi govori koje je održao kao veliki župan prilikom svečanog otvaranja velikog spravišća Križevačke županije dvadesetih i tridesetih godina 19. stoljeća. Predsjedao je odboru koji je predložio Hrvatskom saboru 1847. godine da hrvatski jezik postane službeni jezik.

 

Nikola Zdenčaj Zahomićgradski (1)

 

Nikola Zdenčaj Zahromićgradski, slikao Joszef Borsos, ulje na platnu, 1855. godine, Hrvatski povijesni muzej, Zagreb

Nikola Zdenčaj Zahromićgradski (1775-1854), vlastelin Velikog Ravna kod Križevaca. Kraljevski savjetnik, vel. odvjetnik križevačke županije, zatim vel. bilježnik Križ. županije, te podžupan Križevačke županije. Kasnije, veliki župan Zagrebačke županije.

U razdoblju od 1827.do 1836. kao podžupan Križevačke županije stekao je znatan ugled. Posvetio je veliku pažnju izgradnji cesta u županiji. Sudionik hrvatskog narodnog preporoda i jedan od osnivača Hrvatsko-slavonskog gospodarskog društva.

Opširnije...

 

Ljudevit Vukotinović (1)

 

Ljudevit Vukotinović, slikao Ivan Zasche 1861. godine, ulje na platnu

Ljudevit Vukotinović (1813-1893), književnik, botaničar, svedjelatnik i sudionik hrvatskoga narodnog preporoda. Posjednik u Lovrečini u Križevačkoj županiji. Nakon položenog odvjetničkog ispita postao je 1836. podbilježnik Križevačke županije. Kao Križevački predstavnik sudjeluje u osnivanju Čitaonice zagrebačke 1838. i Matice 1842. godine. Prijedlogom u Križevačkoj županijskoj skupštini i govorom u Hrvatskom saboru zaslužan je za proglašenje hrvatskog jezika službenim 1847. godine. Za hrvatsko-mađarskog rata 1848/9. bio je vrhovni zapovjednik četa za obranu u Križevačkoj županiji. Nakon sloma neoapsolutizma postao je veliki župan Križevačke županije 1861. godine. Kada je odbio provesti neustavnu carsku naredbu o popuni vojske 1867. godine bio je razriješen časti velikoga župana.

Opširnije ...

 

IVAN ZAKMARDI DIJANKOVEČKI(23)

(Križevci, 0.1600. - Banjska Bistrica, 1667.) Preci Ivana Zkmardija potječu iz Ugarske. Ivan Zakmardi se rodio u Križevcima, njegov otac je Petar a majka Magdalena je iz kuće Filipčića. Prvo obrazovanje stiče u Križevcima, a više nauke tzv. "humaniora" završio je u Zagrebu kod isusovaca. Nakon toga odlazi u Omolc gdje do 1625.g. postaje magistar filozofije te se vraća u Hrvatsku.

Ivan Zakmardi Dijankovečki

Vrativši se u Hrvatsku postao j e odvjetnik zagrebačke biskupije, a od 1632. g. plemićki sudac u križevačkoj županiji. Godine 1635. Ivan Zakmardi postao je bilježnik varaždinske županije, a 1636.g. županijski bilježnik kraljevstva te se zbog toga zahvalio na službi plemičkog suca županije križevačke. Zatim je izabran za vrhovnog poreznika tj . blaganjika Sabora. Bitno je naglasiti da je 1641. g. izabran odbor načelu sa Ivanom Zakmardijem koji je imao zadatak pregledati i popisati sve povlastice i pravice hrvatskog kraljevstva. Te privilegije i pravice su stavljene u jednu škrinjicu, a jedan ključ je čuvao i Ivan Zakmardi. Time su postavljeni temelji zemaljskom arhivu. Dana 30. travnja 1644.g. na saboru u Varaždinu bijaše izabran za protunotara kraljevstva hrvatskog. Od 1642.g. pa do kraja života biranje za zastupnika u požunski sabor. Godine 1666. Leopold I. dodjelio je Zakmardiju barunsku titulu. Zakmardi je bio i veliki crkveni i narodni dobrotvor.U toku svoje javne službe on je stekao veliki imetak. Nabrojimo samo nekoliko njegovih posjeda: Špiranec, Međa, Pavlovec, Dubovec, Erdovec, Dijankovec, Strukljevo, Brezovica, Dedine, Obrež. Zakmardi se osobito zalagao za školovanje mladeži, te je tako jezuitskom samostanu u Varaždinu poklonio 1/3 svojeg žita i vina za uzdržavanje siromašnih đaka. Ovaj dobrotvor mnogo je učinio i za svoj rodni grad. On odlući da u Križevcima osnuje školu te u tu svrhu dovede u Križevce red pavlina. U tu svrhu 11. VII 1665 Zakmardi je pavlinima darovao veliki posjed i kupio kuću od potpukovnika Nikole Makara. Za uzvrat pavlini će osnovati školu i brinuti se za mladež. Pavlini su odmah počeli sa radom, ali odobrenje za rad škole, prij e svega zbog zatezanja isusovaca, dobili su tek 1675.g. Diplomu za rad škole izdao je Leopold I. 4.travnja 1675.

Opširnije ...

 

www.krizevci.net