Iako je još napolju debela naslaga snijega doskora će, naši vinogradari bez obzira kolika im je površina vinograda, otići među čokote da vide kako prezimljuju i što je nova u vinogradu i kleti. Zagrijat će otvorenim ognjištem klet, kušati vino, jesti, a onda nema druge navući čizme i rukavice i među čokote, i zapitati se : "a gdje su mi sada one bolesti koje su me u toku vegetacije toliko zabrinjavale i koje sam suzbijao?" Pokušat ćemo na to odgovoriti:
 |
nje ove godine nije bilo u jakom intenzitetu, no ipak dovoljno da prezimi. Ona se sada nalazi u otpalom lišću, u unutrašnjem tkivu i to u obliku zimskih spora (oospora).
To su debelostijene stanice, pune ulja, otporne na zimu i sada zimi miruju. Tkivo se lišća pomalo raspada, trune i tako se oospore do proljeća oslobode. U proljeće kad zatopli, a loza prolista, i padne li dovoljno kiše, te zimske spore kliju i vrše zarazu sa donje strane lišća.
 |
 |
nje je bilo dosta pred kraj vegetacije, dapače mnoge je i iznenadila i došlo je do pucanja i propadanja bobica. Ove godine je nažalost bilo vinogradara koji zbog jakog napada pepelnice nisu ubrali niti kilogram zdravog grožđa. A vinograd je pružao sliku kao da je izgorio u plamenu. Zaraženi listovi i bobe su otpali i na (ne u ) njima prezimljuje pepelnica u obliku sitnih kuglica (to su plodišta zvana kleistoteciji), jedva da se i vide koliko su sićušne ali one postoje. U proljeće se ta plodišta otvaraju i spore iz njih obavljaju zarazu. Uz to, pepelnica prezimljuje i na rozgvi ( rđaste mrlje ), i to je micelij pepelnice s plodištima. Dio takve rozgve se rezidbom ukloni. Iznimno, pepelnica može još prezimiti u pupovima, no to samo u nekim čokotima.
ona je ušla ispod kore i nastat će mala čvrsta tijela zvana sklerociji koji prezimljuju, a na njima u proljeće nastaju konidije koje vrše zarazu. Uz to znajmo da sive pljesni ima posvuda jer ona napada i druge biljke.
 |
to je bolest koja se udomaćila u gotovo svim vinogradima na našem području, i možemo reći da se praktički ne može iskorijeniti. Stoga ćemo joj posvetiti malo više prostora. Ona prezimljuje u vanjskim slojevima kore na rozgvi, osobito na jednogodišnjoj. Nalazeći se u kori rozgve već od prošlog ljeta i od jeseni kad mladica odrveni, ta gljiva prorašćuje koru (liko) tako da mladica izbijeli, što se odmah primjećuje. Zaražena mladica bijele je do sivkaste boje pa se jasno razlikuje od smeđe do crvenosmeđe boje kore zdrave rozgve, a uz to, u proljeće u kori se takvih mladica lako uoče sitne, crne točkice kako malo izviruju na površinu. Sivkasto bijela kora i te crne točkice jasan su znak fonopsisa. Gljiva miruje do pod jesen. U jesen do proljeća, samo za toplijih dana, u kori raste a odrvenjeli izboj pobijeli ili se na njemu pojave okruglaste točkice - plodišta gljive (piknide). U njima se nalaze mnogobrojne spore koje za kiše poput crva ili niti izlaze napolje, kiša ih raznosi po istjeralim izbojima i tako se zaraza obnavlja i postaje stalna u nasadu. U nekim je vinogradima koji su jako zaraženi cijeli nasad kržljav i slabo rađa.
Na temelju pažljivo osmišljenih pokusa koje je u njemačkoj proveo dr. Kast utvrđeni su uzroci te bolesti. Pretpostavivši da je jaka pojava sive pljesni posljedica preobilnog gnojenja loze dušičnim mineralnim gnojivima, nekoliko je vinograda pognojio različitim količinama gnojiva. Dodavao je 50 kg, zatim 100 kg, 150 kg i 200 kg na hektar. U početku je dogovorenom metodom pregleda otkriven u svakom pokusnom vinogradu stupanj zaraženosti prošlogodišnje rozgve crnom pjegavošću i to po različitim stupnjevima od 1 do 5 (1 znači vrlo slaba, 2 nešto jača, 3 jaka, 4 još jača i 5 najjača zaraženost - više od 80% kore izboja pokriveno crnim točkicama fonopsisa). U drugog su proljeće ponovo ocijenjeni stupnjevi zaraze i uspoređeni s proljetnima. Onda su isti pokusi ponovno nastavljeni po istoj metodici na istim parcelama, s istom količinom gnoja, s istom rezidbom i opterećenošću svakog čokota. Svi su vinogradi prskani protiv bolesti istim sredstvima, u istoj koncentraciji i u iste dane.
Pokazalo se da količina umjetnog dušičnog gnojiva bitno utječe na intenzitet zaraze. Što se više gnoji dušikom, sve je više bolesti na lozi. 50 kg dušika količina je za koju su raniji istraživači ustanovili da je granica za sivu plijesan (botritis), dakako u tih 50 kg uračunate su i zalihe dušika u tlu. U njemačkim se časopisima preporučuje da se gnoji s količinom do 50 kg dušika, a prije petnaestak godina gnojilo se sa 200 - injak kg. Nižim dozama dušika, a također i manjim količinama fosfora i kalija, znatno je smanjen napad botritisa i crne pjegavosti.
Mjere obrane su:
- lozu ne pregnojiti, posebno ne dušikom.
- lozu prskati rano, i po potrebi ponoviti još jednom. Koristi se plavo prskanje tj. Bakreni fungicidi u triput jačoj koncentraciji
od one koja se za isti preparat koristi kasnije protiv peronospore, pa to ponoviti još jednom nakon 7 dana (ako je
potrebno). To je tzv. zimsko prskanje.
- kod rezidbe uklanjati svu zaraženu rozgvu, iznesti ju iz vinograda i što prije spaliti, a pri kupnji cijepova paziti da su isti zdravi inače zarazu unosimo pri sadnju u nasad.
poznate su dvije vrste lozinih grinja. Prva je Eriophyes vitis -izazivač tzv. erinoze, a druga je Celepitrimerus vitis - izazivač tzv. akarinoze.
Eriophyes vitis - ova grinja prezimljuje pod ljuskama pupova vinove loze. U proljeće, kad pupovi nabubre, grinje zalaze dublje u pupove, gdje počnu sisati tek razvijene listiće. Posljedica je toga je pojava šiški na lišću. Te šiške na lišću kasnije izgledaju kao mjehuraste nabrekline velike kao zrno graška. S donje strane šiški nalazi se bijela vunasta prevlaka. U toj prevlaci žive grinje. Katkada se vunasta prevlaka pojavljuje i na grozdićima. Značenje ove grinje nije veliko, i samo iznimno izaziva veće štete.
 |
Celepitrimerus vitis - zna biti vrlo štetna ako su hladna proljeća. Ženke ove grinje prezimljuju pod korom čokota i pod ljuskama pupova. Već kod pupanja loze u proljeće ženke se koncentriraju u pupovima, napadaju vunu, a zatim mlade izboje. Za vrijeme rasta grinje napuštaju malo starije lišće, jer ne mogu probiti kutikulu te prelaze na mlado lišće, tako da stalno postoji seljenje prema zonama rasta. Period aktivnosti ove grinje kreće se od sredine travnja do kraja listopada. Posljedice napada mogu biti velike ako se na vrijeme ne suzbiju, a manifestiraju se na mladicama i listu.
Za hladnijih i vlažnijih proljeća napad ovih grinja je jači i posljedice su teže ako nismo izvršili pravovremenu zaštitu. Zaštita od napada ovih grinja počinje ranim proljetnim prskanjem - nešto prije bubrenja pupova- žutim sredstvima ili u trenutku pupanja - uljnim preparatima. Prilično dobre rezultate u pupanju daje primjena močivog sumpora.
Iz izloženog se vidi da većina bolesti loze prezimljuje na i u lišću. Stoga u malim vinogradima gdje je to moguće treba lišće ili skupiti i odnijeti ili ga zakopati, tako da se smanji izvor zaraze. U praksi je utvrđeno da se odstranjivanje lišća u manjim vinogradima isplati pa to vinogradarima i savjetujemo. Eto, kao što miruje vinova loza, tako sad miruju i njezine bolesti, čekajući, kao i njihov domaćin, loza, da nakon prezimljenja, opet napadnu novu vegetaciju loze i da opet zadadu brige vinogradarima.
