CRNA PJEGAVOST (Phomopsis viticola) VINOVE LOZE

Opis: Simptomi oboljenja jednaki su onima iz drugih zemalja (SAD, Kanada. Zapadna Evropa) gdje je ta bolest bila puno ranije zapažena i proučavana. Osnovna vanjska karakteristika: bolest napada sve zelene dijelove loze - mladice, izboje, vitice, listove, peteljke listova, grozdova i bobica, bobice. Zelene mladice pokazuju (najranije u mjesecu lipnju) najprije malene, kasnije veće i izdužene pjege smeđe do crne boje, koje kasnije puknu i na tim mjestima nastaju "rane". U pravilu bolest napada samo sedam donjih internodija mladih izboja, rijetko kada više. Tijekom ljetnih mjeseci napadnuti listovi i peteljke posmeđe i osuše se. U jesen, a naročito u zimskim mjesecima, bolesni jednogodišnji izboji poprime sivu do bjelkastu boju i prevučeni su sitnim crnim točkicama (piknidijama).

Štetnost: Crna pjegavost (Ekskorioza) vinove loze nije nova bolest, ali se smatra jednom od najtežih. U početku se mislilo da je ona prostorno ograničena na vinovu lozu zasađenu u kotlinama ili na obalama rijeka, međutim, od 1945. godine ona se nije prestala širiti i pojačavati. Sada se susreće svuda pa čak i na bujnoj vinovoj lozi. Posljedice koje ostavlja na berbu i rezidbu, kao i novi način suzbijanja koji se preporučuje, počevši od tretiranja u fenofazi kretanja vinove loze, ponovno stavlja ovu bolest na prvo mjesto zanimanja vinogradara.

Biologija: Crna pjegavost vinove loze je jedna ili više gljivica, a po nekim istraživanjima pokazuje se da je crna pjegavost bolest koja skoro uvijek čini velike štete. Gljivica se održava istovremeno u formi piknida, sitnih crnih točkica koje se javljaju po kori na dnu suhih mladica i u obliku micelija koje se nalaze u unutrašnjosti pupova pri dnu mladica. Piknidi se razvijaju, vrlo rano u proljeće, za vrijeme kišnog razdoblja i oslobađaju konidije koje sadrže spore. Kiša rastvara te želatinaste končiće, oslobađa i rasijava spore koje klijanjem prouzrokuju proljetnu zarazu i zarazu početkom ljeta. Razdoblje oslobađanja konidija je uglavnom vrlo dugo, tako su neka istraživanja pokazala kontrolom nakon svake kiše da su se piknospore formirale za dva mjeseca, a u slijedećem istraživanju za pet mjeseci. Unutarnji miceliji, čije se postojanje ne može otkriti prostim okom već samo elektronskim mikroskopom, razvijaju i formiraju u jesen i zimu nove piknide koji će prouzročiti bolest iduće godine.

Mjere suzbijanja: Mjere suzbijanja su otežane zbog nedostatka odgovarajućih sredstava koja djeluju na gljivicu u fazi unutrašnjeg razvoja. Što uvjetuje potrebu stalne zaštite vinove loze. Mjere zaštite variraju od godine do godine ovisno o više ili manje povoljnim klimatskim prilikama. Danas se preporučuju dvije metode. Jedna se bazira na primjeni tretiranja prije kretanja loze, druga na intervencijama poslije kretanja loze. U oba slučaja se djeluje na vanjske organe (piknide i piknospore).

1) prskanje prije kretanja vinove loze: Sastoji se uglavnom od tretiranja sredstvima na bazi bakrenim sredstvima čije je korisno djelovanje u zaštiti bilja dokazano. Ta sredstva imaju osnovnu namjenu "spaliti" piknide i spriječiti širenje spora. Koriste se prije kretanja, a najmanje desetak dana poslije rezidbe koristeći period lijepog i suhog vremena.

2) prskanje poslije kretanja vinove loze: Koriste se specijalna organska sintetska sredstva koja se primjenjuju poslije kretanja vinove loze u normalnim uvjetima preventivnih tretmana. Treba spriječiti zarazu sporama koje se oslobađaju iz piknida. U takva sredstva spadaju: mamcozeb, folpet, dichlofluanid, propineb itd. Dobiveni rezultati pokazuju da ti proizvodi uglavnom zadovoljavaju ukoliko je njihova primjena pravovremena. Slaba efikasnost fungicida rezultat je više faktora. Jedan od njih je i sama biologija patogena, koji pored prezimljavanja u obliku piknida na kori, prezimljuju i u obliku micelija u pupu gdje. preparati ne mogu djelovati.