Opis: Pepelnica se
javlja na svim zelenim dijelovima vinove loze, na kojima se stvara sivo
pepeljasta prevlaka - zbog čega je i dobila ime pepelnica. Na lišću se
ova prevlaka javlja i s lica i s naličja. Napadnuto mlado lišće se deformira,
a često i suši. Najveću opasnost pepelnica predstavlja za grožđe koje
biva zaraženo od zametanja pa do šaranja. Mlade bobice se u cijelosti
pokrivaju sivopepeljastom prevlakom, smežuraju se i suše. Kod kasnijih
zaraza bobice često pucaju, što je jedan od glavnih simptoma za pepelnicu.
Obično veći dio grozda ili cijeli grozd obolijeva od pepelnice zahvaljujući
brzom širenju površinskog parazita.
Štetnost: Pepelnica
(Oidium) je američkog porijekla. Zapažena prvi put u Engleskoj 1845. godine,
brzo se raširila u Evropi, da bi već 1850. zahvatila sva vinogorja Sredozemlja,
a potom i Afrike i Australije, onemogućavajući praktično, u prvo vrijeme,
proizvodnju grožđa. Pepelnica je i danas u mnogim vinogradarskim rajonima,
naročito toplih krajeva, vrlo ozbiljna bolest, često opasnija od peronospore.
|
|
pepelnica
na grožđu snimljena u vinogradu u Donjim Križevčinama |
Biologija: Sivopepeljastu
prevlaku čini površinski splet micelije, na kome se razvio konidijski
stadij opisan kao Oidium Tuckeri. Konidije vrše sekundarne zaraze u toku
čitave vegetacije vinove loze. U drugoj polovini ljeta i početkom jeseni
u pepeljastoj se prevlaci razvijaju loptasta tjelešca crne boje - peritecije,
koje predstavljaju organe za prezimljivanje. Peritecije u toku proljeća,
za vrijeme kiše, pucaju. Iz njih se oslobađaju askusi i askospore, koje
stvaraju primarne zaraze. Micelija razvijena iz askospora daje prvu generaciju
konidija i tako se dalje odvija razvojni ciklus parazitne gljive. U toku
ljeta neki ogranci micelije prodiru u unutrašnjost pojedinih pupoljaka
i tu prezime.
Za klijanje konidija nije
potrebna voda, čak ni veća relativna vlažnost zraka. Otuda pojava da se
pepelnica širi i za sušnih ljetnih perioda. Međutim, ukoliko je vlažnost
zraka veća i temperatura povoljna, utoliko će se pepelnica intenzivnije
razvijati. Inače razvoj parazita je moguć na temperaturama između 5 i
35°C, sa optimumom oko 26°C.
Mjere suzbijanja: Za
suzbijanje pepelnice koristi se elementarni sumpor i neki sumporni spojevi
- kao klasična sredstva te fungicidi na osnovi dinokapa, sistemični fungicidi
i kombinirani preparati koji suzbijaju i peronosporu i pepelnicu. Sumpor
u prahu služi za zaprašivanje, dok se koloidalni sumpor i neki drugi preparati
sumpora koriste za prskanje, bilo da se dodaju bordoškoj juhi, u cilju
istovremenog suzbijanja peronospore i pepelnice, bilo da se upotrebljavaju
sami kao suspenzija u vodi. Aktivnost sumpora je utoliko veća ukoliko
je vrijeme suše i toplije.
|