Povijest Grada (3)
Povijest Grada
Križevci oko 1755. godine, prikaz na stolu u Gradskom muzeju, Križevci

Križevci se u pisanim dokumentima prvi puta spominju u jednoj ispravi kralja Bele III iz 1193. god. Najistaknutije središte naselja bio je kastrum. Sjeverno od ove križevačke utvrde ban Stjepan organizira naselje doseljenika (današnji Gornji grad) kojemu 24. travnja 1252. dodjeljuje povlasticu slobodnoga kraljevskoga grada. Godinu dana kasnije ovu povlasticu potvrdio je i sam kralj Bela IV.

Nastanku grada pridonijeli su, svakako, antički prometni pravci oko kojih se počelo formirati novo naselje, ponajprije u funkciji trgovišta. Jedno od tumačenja postanka imena grada upravo navodi da je grad dobio ime po križanju puteva na

Križevci iz 1842. godine, pogled na sajmište, zbirka razglednica NSB, Zagreb

kojima je nastao. Ime CRIS, pod kojim se spominje današnji grad, predstavlja latinizirani oblik hrvatske riječi KRIŽ (latinski CRUX). Ta ista riječ prevodila se kasnije, ovisno o službenom jeziku, na mađarski ili njemački, pa se ime grada spominjalo još i kao Körös, odnosno Kreutz.

Križevci su sve do 18. st. bili podijeljeni na dva dijela: Donji križevački grad (Inferior civitas Crisiensis), i Gornji križevački grad (Superior civitas Crisiensis). Kralj Sigismund podijelio je 1405. Donjem Križevcu povlastice slobodnog kraljevskog grada. Istom poveljom dopušteno je tom dijelu da se ogradi bedemom. Početkom 16. st. Donji grad je bio gotovo dvostruko veći od Gornjeg grada. Iz jednoga u drugi grad prolazilo se kroz sjeverna gradska vrata preko pokretnog mosta. Ostaci nekadašnjih bedema vidljivi su na završetku

Županijska palača (danas Poglavarstvo) u 18 st., zbirka razglednica NSB, Zagreb

Zakmardijeve ulice i u neposrednoj blizini crkve Sv. Križa. Kada je 1614. Gornji grad počeo upotrebljavati isti pečat kao i Donji grad izbili su dugotrajni sukobi i parnice. Kralj Leopold I riješio je sukob tako da je Gornji grad morao u svojem pečatu stavljati jedan, a Donji grad dva križa. Bilo je to 1670. godine. No, sukobi time nisu prestajali. Riješila ih je carica Marija Terezija 1752. ujedinivši Gornji i Donji Križevac u jedan grad koji od tada nosi ime u množini: KRIŽEVCI. Općina je iste godine dobila svoj statut i grb ujedinjenog grada. Grb je u obliku štita plave boje na kojemu je prikazan trokraki križ i dvije ruke koje ga drže kao znak sjedinjenja. Jedna ruka prikazana je u oklopu i simbolizirala je Donji grad u kojem je bila vojna uprava, a druga, bez oklopa, označavala je civilno stanovništvo Gornjega grada. Od 16. st. razvitak grada bio je pod jakim utjecajem vojnih čimbenika, naročito od osnutka Vojne krajine nakon 1700. Ovisnost o vojnoj organizaciji bila je presudna nekad i u negativnom smislu. Naime, osnutkom Bjelovara sredinom 18. st. izgubili su Križevci važnost vodećeg naselja i sva vlast prenešena je u novoosnovano

Kraljevsko više gospodarsko učilište oko 1910, godine, zbirka razglednica NSB, Zagreb

upravno središte. Otada pratimo nepovoljni trend u razvoju grada, a takva startna pozicija reflektira se, slobodno možemo reći, gotovo do današnjih dana. Zapravo, grad se više razvijao kao tranzitno središte što dolazi posebno do izražaja od 1871, izgradnjom željeznice na trasi Mađarska - Zagreb -Rijeka.

Crkava Sv. Križa oko 1910. godine, zbirka razglednica NSB, Zagreb

Osnivanjem Gospodarskog i šumarskog učilišta 1860. Križevci postaju najstarije i najpoznatije središte za naobrazbu poljoprivrednih stručnjaka u cijeloj jugoistočnoj Europi te stjecište brojnih učenika i studenata, a naročito vrhunskih profesora, od kojih su mnogi kasnije stekli i svjetsku slavu zbog dostignuća u poljoprivrednoj znanosti. Tradicija školstva zadržala se do danas kada u gradu brojimo dvije osnovne škole, tri srednje i jednu višu školu.

Važnost Križevaca u srednjem vijeku bila je značajna. Tu je bilo sjedište jedne od najstarijihi prostorno najvećih županija u Hrvatskoj, a posebnu važnost gradu davala je činjenica da su se u njemu održavali hrvatski državni sabori. Kao saborski grad, Križevci su često puta ugošćavali brojne velikaše, crkvene dostojanstvenike, kraljeve i careve. U gradu je održano tridesetak hrvatskih sabora, ali je najviše spominjan onaj iz 1397. godine kojega je sazvao kralj Žigmund. Dio hrvatskog plemstva pristiglog na sabor predvodio je ban Stjepan Lacković i u svađi koja je tada nastala (ili u unaprijed pripremanoj uroti) izgubio je život sa svojim pristašama. Zbog prolivene krvi ovaj sabor je poznat u povijesti kao "krvavi križevački sabor". Prestankom turske opasnosti u 17. i 18. st. grad doživlja svoj mirnodopski procvat. Broj stanovnika u gradu se povećava, stvara se potreba za jačanjem obrtničke proizvodnje. Osnivaju se brojni novi cehovi pa je potkraj 18. st. u gradu zabilježeno čak 224 majstora. Gradska uprava tako je mogla ubirati prihode koje je koristila za izgradnju grada.

Neke od značajnijih objekata, nastalih u to vrijeme, pokušat ćemo opisati u kraćem prikazu, navodeći samo najznačajnije podatke o njima i povijesti njihova nastanka.

Križevci iz zraka - 1935. godine - snimio J. Helebrandt

 

www.krizevci.net