Bela IV (1235-1270) hrvatsko-ugarski kralj iz dinastijeArpadovića. Slaba obrana zemlje i pobjedonosan prodor tatarskih i mongolskih konjanika primorali su kralja Belu na bijeg u Dalmaciju. Tatarskom pustošenju srednjovjekovne Slavonije jedini je odolio dobro utvrđeni Kalnik. Bela IV podijelio je žiteljima gradova i naselja prava slobodnih kraljevskih gradova s obvezom podizanja utvrda i jačanja obrane zemlje. Tada su Križevci, točnije Gornji križevački grad, naselje na značajnijoj vojničkoj cesti i raskrižju puteva dobili povlastice slobodnoga kraljevskog grada. Podijelio ih je u ime kralja ban Stjepan 24. travnja 1252. godine, a potvrdio Bela IV godinu dana kasnije, 16. kolovoza 1253. godine. Između ostalog, ovim povlasticama građani su bili izuzeti iz sudbene vlasti križevačkog župana. Ban Slavonije postao je njihov vrhovni sudac i njemu su plaćali porez i tržne pristojbe. Uskoro se Gornji križevački grad počeo smatrati banskim središtem. Građani Gornjega grada vodili su brigu da im i kasniji vladari potvrđuju povlastice. Stečenu prednost postigao je Donji grad tek početkom 15. stoljeća.

 

 

Bela, milošću božjom kralj Ugarske, Dalmacije, Hrvatske, Rame, Srbije, Galuije, Lodomerije i Kumanije svim Kristovim vjernicima koji će vidjeti ovu stranicu, pozdrav u spasonosnoj istini. Ovim riječima želimo svima dati na znanje da je voljeni i vjerni naš Stjepan, ban čitave Slavonije, pred nama osobno prisutan, predočio nama svoju ispravu koja sadrži sloboštine stanovnika Križevaca, tražeći da se te slobošine potvrde našom ispravom. Mi, toj molbi, kako i dolikuje, milostivo naklonjeni, smatrali smo, davši tekst njegove isprave prepisati od riječi do riječi, da ga ovdje treba umetnuti, a on je sljedeći: (Slijedi listina bana Stjepana od godine 1252. 24. travnja dana Križevcima)
Mi Stjepan, ban čitave Slavonije, obznanjujemo svima koji će vidjeti ovu ispravu da smo na korist i čast gospodina kralja proglasili i uspostavili novi kraljevski grad u Križevcima davši ljudima koji u njemu stanuju iste sloboštine koje uživaju građani Griča i Novog grada Zagreba. Smatrali smo pak da ih treba izuzeti iz vlasti križevačkog, župana te od sada isti župan križevački neka njima ne sudi i ne svraća. Želim dakle da gore navedeni stanovnici ne budu obavezni ni na kakva podavanja. Za sloboštine pak njihove bit će obavezni treće godine od izdavanja ove isprave u određeno vrijeme davati banu za svaku kuću po četrdest denara. Njihov sajam koji im dopuštamo neka se održava utorkom, a od njegova dohotka iste treće godine dvije trećine neka pripadnu banu, a jedna samim stanovnicima. Sve pak parnice, kako veće, tako i manje, bilo da izbiju na sajmeni dan ili u druge dane, neka posvema rješava gradski poglavar kojeg će izabrati cijeli narod. Ako bi pak gradski poglavar uskratio pravdu onima koji se tuže, isti gradski poglavar neka se optuži pred banom samim, koji u to vrijeme bude postavljen. Naime, optužiti gradskog poglavara ne može se drugačije nego posebnim banovim pismom uz dobro svjedočanstvo, a sam gradski poglavar, od nekoga optužen, neka ne prati bana preko Gvozda i preko Drave. Želimo također da se u bilo kojoj parnici koja bi se pojavila pred nama ili pred gradskim poglavarom ne dopusti izvođenje svjedoka stranaca osim na zahtjev nekoga iz samoga grada, a prisega neka se dosudi samim građanima. Osim toga, ako neki stranac ili građanin istoga mjesta u samome gradu u srdžbi potegne na drugoga mač ili nož i to se potvrdi svjedočanstvom, ili ako netko zada ranu koja nije smrtonosna, neka se osudi na globu od jedne marke. Tko god, nadalje, slučajno ubije svoga sugrađanina, neka plati stotinu pensa, od čega dvije trećine suprotnoj strani, a jednu gradskom poglavaru; ako se ubojica ne uzmogne obramti svojim novcem, njegova glava neka se preda u vlast suprotnoj strani. Bjelodani pak lopov i klevetnik protiv kojeg svjedoči čitav narod neka se sramotno istjera iz grada pošto se oduzme sve što ima. Oni koji umru bez nasljednika neka ostave sva svoja dobra kome hoće. Sami pak građani nisu obavezni ići u vojsku banovu, kraljevu ili svoga suca, niti bilo komu od njih može oskvrnuti vlast nad svojom kućom bilo naša obitelj, bilo netko drugi, već dobrovoljno neka ugošćuju koga žele. Osim toga, gradski poglavar, kada istekne godina njegova starješinstva, mora odložiti svoje starješinstvo i, ako čitav narod htjedne, neka mu se ono ponovo dodijeli, a ako htjednu nekom drugome predati starješinstvo, neka to učine. Ako netko htjedne doći u sam grad, slobodno neka dođe a tko želi izići iz grada, neka u sigurnosti iziđe prodavši svoja dobra. Želimo takoder da se ljudi koji inače plaćaju kunovinu ne primaju u grad. Isto tako, u novčarskim poslovima, ako se komu dokaže krivnja, neka plati 40 denara za sud. Osim toga, sami građani neka na trgu za svoju robu ne plaćaju daće. Njima također dodjeljujemo na gornjem dijelu grada Križevaca zemlju koju smo osobno pregledali naloživši Jurju, županu križevačkome i Prelsi, zemaljskome županu, da izvrše mjerenje. Po njihovim se riječima navedena zemlja ovako ograničava: prva biljega počinje od velikog puta iz gradskog naselja gdje idući od istoka na zapad dolazi do rijeke Koruške. Prelazeći samu rijeku kod vrbe penje se na brdo na čijem je vrhu zemljana biljega. Potom silazi u dolinu do rijeke gdje se pod johom uz samu rijeku nalazi zemljana biljega; odatle do hrasta gdje je biljega; odatle do dvije trešnje; odatle, ponovo prelazeći neki potok, dolazi do lipe; odatle do brda gdje je jablan; odatle na zapad do nekog potoka i idući uzvodno tim potokom izlazi na veliki put koji vodi do Svetog Mihovila; odatle tim velikim putom dolazi do izvora zvanog Tetrenč gdje se nalazi brijest; odatle, istim potokom uzvodno na sjever pored zemlje Zventa, kmeta tvrđe križevačke, po starim biljegama; odatle pored Tiburcijeve zemlje, istim potokom uzvodno, dolazi do izvora istog potoka gdje se pod johom nalazi biljega; odatle idući uz zemlju istoga Tiburcija dolazi sve do zemlje Kalnik; odatle idući uz zemlju Kalnik graniči sa zemljom crkve Svetog groba u Glogovnici; odatle na istok veže se sa zemljom samostana templara u Glogovncii; odatle idući veže se sa zemljom Vučete gdje je biljega, a odatle uz zemlju Vučete silazi po oznakama niz neki potok i s potoka izlazi do kruške; odatle od kruške do velikog puta gdje je biljega, a dalje idući ravno dopire do oraha; odatle prelazi potok Vrtelen i stiže do prve biljege gdje je počela i tu završava. Da bi pak sloboštine ovoga grada ostale nepovredive, smatrali smo da im treba dati ovu ispravu. Dana 24. travnja 1252. god.
Potvrđujući u svemu da je navedeni vjerni naš ban Slavonije spomenutom gradu ispravno i zakonito podijelio sloboštine, smatrali smo da ih ovom ispravom treba potvrditi i kraljevskom milošću. Da bi te sloboštine imale vječnu čvrstinu i trajnost, izdali smo ovu ispravu osnaženu našim dvostrukim pečatom.

Izdano pored grada Baboče, 16. kolovoza 1253. god.