Cehovi su strukovne organizacije u kojima su se okupljali obrtnici istih ili različitih struka, a nastali su na određenom stupnju gospodarskog razvoja društva. Prvi su se počeli u cehove uđruživati obrtnici zagrebačkog Gradeca u 15. stoljeću, a ubrzo nastaju i prvi cehovi u Križevcima. Križevci su kroz povijest bili važno obrtničko središte, a u 18. stoljeću, nakon otklanjanja neposredne turske opasnosti, raste broj stanovnika grada te dolazi do općeg gospodarskog napretka. Jačaju stari i javljaju se novi cehovi, tako da u zapisima iz sredine 18. stoljeća nalazimo u Križevcima nabrojeno poimence 7 cehova. Krajem istoga stoljeća u Križevcima postoje 224 majstora u 35 struka. Majstori su primali u nauk šegrte čije je naukovanje trajalo od 3-5 godina, a da pritom nisu smjeli biti iskorištavani za kućne poslove. Nakon završenog naukovanja šegrti postaju djetići ili kalfe i za to primaju djetićki list s pravom da se upišu u protokol. Ceh se okupljao oko otvorene cehovske škrinje koja je služila kao cehovska blagajna i spremnica najvažnijih cehovskih isprava. Na škrinjama ili "ladicama" bile su dvije ili tri brave, a nisu se mogle otvoriti bez istovremenog prisustva dva ili tri ključara. Ključevi su se obično nalazili kod cehmeštra, podcehmeštra i cehovskog komesara. Cehovska "ladica" čuvala se u pravilu u kući cehmeštra, a poslije izbora novog starješine prenosila se u novi dom. U početku su škrinje bile obični sanduci, a kasnije su, uz praktičnu, poprimile i dekorativnu funkciju. U njima se čuvao i cehovski pečatnjak koji je uz pravila ceha bio najvažniji predmet ceha, a predstavljao je i grb ceha.

Cehovska pravila potvrđuje vladar, a originali tih pravila su pisani rukom te bogato ukrašavani. Zato su se spremali u posebno izrađene metalne korice. Tablica ceha služila je za pozivanje članova na sastanke, a glasnik ju je nosio na prsima ili na ruci kao znak prepoznavanja. Na njoj se nalazi znak ceha. Svaki ceh je još imao i svoju zastavu s prikazom sveca-zaštitnika pod kojom su se okupljali majstori za velikih cehovskih, vjerskih i gradskih svečanosti. U vitrinama su izloženi neki od sačuvanih proizvoda nekadašnjih križevačkih obrtnika, njihovi alati i pečatnjaci različitih cehova. Sačuvano je i nekoliko originalnih lončarskih proizvoda starih križevačkih lončara, a po zidovima vise tzv. "cimeri", odnosno simboli pojedinih obrtnika koji su nekada bili izvješeni na kući kao znak da se tu nalazi traženi majstor. Opširnije ...

 

 

U posljednjoj izložbenoj prostoriji prikazan je kulturni život grada u 19. i početkom 20. stoljeća. U Križevcima su djelovala mnoga društva koja su bila priredivači različitih, kultrunih programa. Od Narodne čitaone, Kazališnog kluba, Trgovačkog društva "Merkur", Gospojinskog društva, Gradske glazbe, Vojno-veteranskog društva, Židovskog dobrotvornog gospojinskog društva, literarnog društva "Plug" pri Gospodarskom učilištu i drugih. Od 1863. u Križevcima djeluje pjevačko društvo "Zvono", a od 1899. "Kalnik", kao zbor križevačkih obrtnika i radnika. Tu su se rodile operna pjevačica Milena Šugh (1884.-1957.) i glumica Nina Vavra (1879.-1942.) koje su ostvarile značajne uloge u kazališnim kućama u domovini i izvan nje.

U centralnoj vitrini prikazani su i dokumenti vezani uz još dvojicu značajnih Križevčana. To su Franjo Marković (1845.-1914.), pjesnik i filozof, naš prvi estetičar i prvi dekan Filozofskog fakulteta u Zagrebu te Fran Gundrum-Oriovčanin (1856. - 1919.), gradski fizik (liječnik), pisac brojnih popularnih knjižica o higijeni, prevodilac i putopisac. Tu su izloženi i podaci o dvoje glazbenih umjetnika: Sidonija Rubido Erdödy (1819. - 1884.) bila je prva operna pjevačica koja je u kazalištu pjevala na hrvatskom jeziku (u prvoj hrvatskoj operi), u doba kad je službeni jezik bio njemački, odnosno mađarski. Prva je izvodila poznatu Livadićevu budnicu "Još Hrvatska nije propala". Živjela je u svom dvorcu u Gornjoj Rijeci, u blizini Križevaca, a pokopana je u obiteljskoj grobnici u župnoj crkvi, nedaleko od dvorca. Drugi zaslužni glazbeni umjetnik bio je ilirac Alberto Štriga (1821. - 1897.), operni pjevač koji je zajedno sa Sidonijom Rubido nastupio u prvoj hrvatskoj operi "Ljubav i zloba". Njegova zasluga je i u tome što je Lisinskog potakao na komponiranje prve hrvatske opere, a sam je za nju napisao tekst. Na slici nepoznatog autora prikazan je portret još jednog velikog ilirca. To je Antun Nemčić Gostovinski (1813. - 1849.), pjesnik i putopisac, autor, između ostaloga, poznatih "Putositnica" u kojima je opisao križevački kraj polovicom 19. stoljeća. Pokopan je u Križevcima, a grobnica mu je prva s desne strane čim se kroči na gradsko groblje.

Među velikanima križevačke kulturne povijesti posebno mjesto zauzima Ivan Zakmardi Dijankovečki (oko 1600.-1667.).Predstavljen je uljanim portretom na platnu iz 17. stoljeća, rad nepoznatog autora. Osnivač Hrvatskog zemaljskog arhiva i kraljevski protonotar Zakmardi je za Križevce posebno značajan jer je bio osnivačem pavlinskog samostana u našem gradu i zaslužan za osnivanje prve, opće pučke škole, odnosno gimnazije u Križevcima.koju su vodili pavlini. U posebnoj vitrini htjeli smo sačuvati spomen vlastelinsku obitelj Kiepah koja je ostavila veliki trag u Križevcima i okolici gdje su imali svoje posjede.
Njihov sin, Marcel Kepach (1894.-1915.), još kao djete proslavio se svojim izumima koje je patentirao u Francuskoj, Engleskoj i Njemačkoj. Među njima ističemo dinamo i žiro-kompas bez kojih je danas nezamislivo voziti automobil ili ploviti brodom. Svi pobrojani velikani samo su manji broj iz reda onih zaslužnih Križevčana koji su svojim životom i djelom zadužili kulturnu povijest i izvan granica naše domovine.

 

 

Osnivanjem zavičajne zbirke 1952. godine i njenim prerastanjem u muzej koji od 1962. godine dobiva zgradu u kojoj je trajno smješten, polako se formira i muzejska knjižnica. U početku je to knjižnica za vlastite potrebe, no s godinama ona prerasta okvire uskostručnih naslova. Danas knjižnica broji preko 3000 naslova s područja arheologije, etnologije, povijesti, povijesti umjetnosti, muzeologije i brojne periodike. Osim toga, posebno se vodi zbirka naslova i tekstova koji su neposredno vezani za povijest grada: stara izdanja od 18. st., nekoliko raritetnih naslova, te strana izdanja. Većina naslova dostupna je vanjskim korisnicima jer mogu posuđivati. Knjižnica nema knjižničara, a u tijeku je rad na datoteci naslova.