CEHOVSKA ZBIRKA (9)

 

Cehovska pravila, ručno iluminirano, 1820 g.

Cehovi su strukovne organizacije u kojima su se okupljali obrtnici istih ili različitih struka, a nastali su na određenom stupnju gospodarskog razvoja društva. Prvi su se počeli u cehove uđruživati obrtnici zagrebačkog Gradeca u 15. stoljeću, a ubrzo nastaju i prvi cehovi u Križevcima. Križevci su kroz povijest bili važno obrtničko središte, a u 18. stoljeću, nakon otklanjanja neposredne turske opasnosti, raste broj stanovnika grada te dolazi do općeg gospodarskog napretka. Jačaju stari i javljaju se novi cehovi, tako da u zapisima iz sredine 18. stoljeća nalazimo u Križevcima nabrojeno poimence 7 cehova. Krajem istoga stoljeća u Križevcima postoje 224 majstora u 35 struka. Majstori su primali u nauk šegrte čije je naukovanje trajalo od 3-5 godina, a da pritom nisu smjeli biti iskorištavani za kućne poslove. Nakon završenog naukovanja šegrti postaju djetići ili kalfe i za to primaju djetićki list s pravom da se upišu u protokol. Ceh se okupljao oko otvorene cehovske škrinje koja je služila kao cehovska blagajna i spremnica najvažnijih cehovskih isprava. Na škrinjama ili "ladicama" bile su dvije ili tri brave, a nisu se mogle otvoriti bez istovremenog prisustva dva ili tri ključara. Ključevi su se obično nalazili kod cehmeštra, podcehmeštra i cehovskog komesara. Cehovska "ladica" čuvala se u pravilu u kući cehmeštra, a poslije izbora novog starješine prenosila se u novi dom. U početku su škrinje bile obični sanduci, a kasnije su, uz praktičnu, poprimile i dekorativnu funkciju. U njima se čuvao i cehovski pečatnjak koji je uz pravila ceha bio najvažniji predmet ceha, a predstavljao je i grb ceha.

Tablica krojačkog ceha, 18 st.

Cehovska pravila potvrđuje vladar, a originali tih pravila su pisani rukom te bogato ukrašavani. Zato su se spremali u posebno izrađene metalne korice. Tablica ceha služila je za pozivanje članova na sastanke, a glasnik ju je nosio na prsima ili na ruci kao znak prepoznavanja. Na njoj se nalazi znak ceha. Svaki ceh je još imao i svoju zastavu s prikazom sveca-zaštitnika pod kojom su se okupljali majstori za velikih cehovskih, vjerskih i gradskih svečanosti. U vitrinama su izloženi neki od sačuvanih proizvoda nekadašnjih križevačkih obrtnika, njihovi alati i pečatnjaci različitih cehova. Sačuvano je i nekoliko originalnih lončarskih proizvoda starih križevačkih lončara, a po zidovima vise tzv. "cimeri", odnosno simboli pojedinih obrtnika koji su nekada bili izvješeni na kući kao znak da se tu nalazi traženi majstor. Opširnije ...

Metalne korice za cehovska pravila, 1769 g.

 

 

KRIŽEVCI - GRAD KULTURE I RAZVIJENOG DRUŠTVENOG ŽIVOTA (9)

U posljednjoj izložbenoj prostoriji prikazan je kulturni život grada u 19. i početkom 20. stoljeća. U Križevcima su djelovala mnoga društva koja su bila priredivači različitih, kultrunih programa. Od Narodne čitaone, Kazališnog kluba, Trgovačkog društva "Merkur", Gospojinskog društva, Gradske glazbe, Vojno-veteranskog društva, Židovskog dobrotvornog gospojinskog društva, literarnog društva "Plug" pri Gospodarskom učilištu i drugih. Od 1863. u Križevcima djeluje pjevačko društvo "Zvono", a od 1899. "Kalnik", kao zbor križevačkih obrtnika i radnika. Tu su se rodile operna pjevačica Milena Šugh (1884.-1957.) i glumica Nina Vavra (1879.-1942.) koje su ostvarile značajne uloge u kazališnim kućama u domovini i izvan nje.

"Franjo Marković", Joso Bužan, ulje na platnu, 1906 g.
"Portret Antuna Nemčića", nepoznati autor, ulje na platnu, 19 st.

U centralnoj vitrini prikazani su i dokumenti vezani uz još dvojicu značajnih Križevčana. To su Franjo Marković (1845.-1914.), pjesnik i filozof, naš prvi estetičar i prvi dekan Filozofskog fakulteta u Zagrebu te Fran Gundrum-Oriovčanin (1856. - 1919.), gradski fizik (liječnik), pisac brojnih popularnih knjižica o higijeni, prevodilac i putopisac. Tu su izloženi i podaci o dvoje glazbenih umjetnika: Sidonija Rubido Erdödy (1819. - 1884.) bila je prva operna pjevačica koja je u kazalištu pjevala na hrvatskom jeziku (u prvoj hrvatskoj operi), u doba kad je službeni jezik bio njemački, odnosno mađarski. Prva je izvodila poznatu Livadićevu budnicu "Još Hrvatska nije propala". Živjela je u svom dvorcu u Gornjoj Rijeci, u blizini Križevaca, a pokopana je u obiteljskoj grobnici u župnoj crkvi, nedaleko od dvorca. Drugi zaslužni glazbeni umjetnik bio je ilirac Alberto Štriga (1821. - 1897.), operni pjevač koji je zajedno sa Sidonijom Rubido nastupio u prvoj hrvatskoj operi "Ljubav i zloba". Njegova zasluga je i u tome što je Lisinskog potakao na komponiranje prve hrvatske opere, a sam je za nju napisao tekst. Na slici nepoznatog autora prikazan je portret još jednog velikog ilirca. To je Antun Nemčić Gostovinski (1813. - 1849.), pjesnik i putopisac, autor, između ostaloga, poznatih "Putositnica" u kojima je opisao križevački kraj polovicom 19. stoljeća. Pokopan je u Križevcima, a grobnica mu je prva s desne strane čim se kroči na gradsko groblje.

"Ivan Zakmardi Dijankovečki", nepoznati autor, 1665 g.

Među velikanima križevačke kulturne povijesti posebno mjesto zauzima Ivan Zakmardi Dijankovečki (oko 1600.-1667.).Predstavljen je uljanim portretom na platnu iz 17. stoljeća, rad nepoznatog autora. Osnivač Hrvatskog zemaljskog arhiva i kraljevski protonotar Zakmardi je za Križevce posebno značajan jer je bio osnivačem pavlinskog samostana u našem gradu i zaslužan za osnivanje prve, opće pučke škole, odnosno gimnazije u Križevcima.koju su vodili pavlini. U posebnoj vitrini htjeli smo sačuvati spomen vlastelinsku obitelj Kiepah koja je ostavila veliki trag u Križevcima i okolici gdje su imali svoje posjede.
Njihov sin, Marcel Kepach (1894.-1915.), još kao djete proslavio se svojim izumima koje je patentirao u Francuskoj, Engleskoj i Njemačkoj. Među njima ističemo dinamo i žiro-kompas bez kojih je danas nezamislivo voziti automobil ili ploviti brodom. Svi pobrojani velikani samo su manji broj iz reda onih zaslužnih Križevčana koji su svojim životom i djelom zadužili kulturnu povijest i izvan granica naše domovine.

Sidonija Rubido Erdödy, litografija, 19 st.
Albert Štriga, litografija, 19 st.

 

 

STRUČNA KNJIŽNICA GRADSKOGA MUZEJA (9)

Osnivanjem zavičajne zbirke 1952. godine i njenim prerastanjem u muzej koji od 1962. godine dobiva zgradu u kojoj je trajno smješten, polako se formira i muzejska knjižnica. U početku je to knjižnica za vlastite potrebe, no s godinama ona prerasta okvire uskostručnih naslova. Danas knjižnica broji preko 3000 naslova s područja arheologije, etnologije, povijesti, povijesti umjetnosti, muzeologije i brojne periodike. Osim toga, posebno se vodi zbirka naslova i tekstova koji su neposredno vezani za povijest grada: stara izdanja od 18. st., nekoliko raritetnih naslova, te strana izdanja. Većina naslova dostupna je vanjskim korisnicima jer mogu posuđivati. Knjižnica nema knjižničara, a u tijeku je rad na datoteci naslova.

 

www.krizevci.net