- - - - - Uvod
- - - - - Bula
- - - - - Program

PRIVILEGIJA BANA STJEPANA - POTICAJ RAZVOJU KRIŽEVACA

2002. godine naš grad obilježava značajan jubilej, 750-godišnjicu prvih građanskih povlastica, tzv Stjepanove povelje izdane 24. travnja 1252.
Ova je okrugla godišnjica svakako prilika da ponovo preispitamo što znamo o svom gradu i da podsjetimo što se tog datuma promijenilo u životu naših drevnih sugrađana.

Malo je gradova koji, poput Karlovca ili Bjelovara, mogu slaviti svoj pravi rođendan. Većinom, prvo je spominjanje zapravo najstariji vjerodostojni podatak o pojedinom naselju, dok se stvarni počeci pojedinog mjesta gube u maglama nepoznatih nam i izgubljenih isprava. I Križevci, odnosno naselje na tom mjestu postoji, kako smo vidjeli iz niza podataka, i prije povelje iz 1252. Ipak, nakon skromnog podgrađa kraljevskog castruma, koje bi se, kao mnoga slična izgubilo, te danas ne bismo ni znali njegovu točnu ubikaciju, stvarni poticaj naseljavanju i oblikovanju prve semiurbane aglomeracije bila je ova povelja (1). Stoga ju ne smatramo, kako se često popularno, ali neutemeljeno citira, privilegijom slobodnog grada (2), nego poticajem koloniziranju pogodnog lokaliteta, blizog, ali ipak dovoljno izdvojenog od kraljevskog castruma i sjedišta comesa.

Križevačka privilegija iz 1252. posebna je na više načina, te je bitan međaš za proučavanje razvoja kraja (3). U osnovnim je elementima ipak standardna. Prva posebnost križevačke privilegije jest da ju ne izdaje kralj nego ban. Tek slabo prikrivena formulacijom pro utilitare ac honorare domini regis fecimus ac locauimus nouam et liberam villam in Crisio, prava je namjera potpisnika da pretekne kralja i prisvoji privlačne prihode budućeg naselja. Izuzimajući stanovnike novog naselja Križevaca ispod vlasti comesa, ban prisvaja portu, ali ne za kralja, što je kod kraljevskih varoši uobičajeno, nego za sebe. Pored toga, iznos porte nije uobičajenih 20 denara nego 40! Jednako tako ban prisvaja i dvije trećine prihoda od sajma, koji se održava utorkom. Maior ville ima pravo sudovanja, ali je prizivni sud banski. Posebnost križevačke privilegije je također odredba o zabrani naseljavanja obveznicima marturinske daće, što nije bio slučaj kod kraljevskih varoši. Analizom urbanističkog razvoja naselja uočit ćemo kakve je dugoročne posljedice upravo ta odredba imala na oblikovanje grada. Stanovnici bez izravnih potomaka slobodno raspolažu svojim nasljedstvom, što je za slobodne varoši uobičajeno, te ne plaćaju pristojbe za robu koju iznose na sajmištu. Slobodnom naselju određuje se značajna parcela zemlje za nove naseljenike, što je posebnost slobodnih slavonskih kolonija. Malo je, naime, čistih trgovačkih i obrtničkih varoši, stanovništvo je mješovito, štoviše, iste obitelji samo su napola obrtnici, a napola poljodjelci. U slučaju križevačkog slobodnog naselja odnos je čak značajno prevladavajući u korist poljodjelstva. Stječe se dojam da je potvrda privilegije bana Stjepana, koja je usljedila već sljedeće godine, zapravo voljna ili nevoljna potvrda nečeg što se ne može ispraviti.

Literatura pokušava odrediti kojim bi se terminom moglo odrediti status Križevaca, odnosno dijela naselja na koje se privilegija odnosi, nakon privilegije. Teško je govoriti o slobodnom kraljevskom gradu (4), što bi Križevce u tom trenutku izjednačilo s mjestima čije ih privilegije određuju kao ciuitas. Prije isprave bana Stjepana, Križevci su, osim kao castrum nazivani još Crisieni locus (5), dok su nakon povelje, kao i u samom tekstu isprave dosljedno određeni kao noua villa, libera villa, noua et libera villa, villa Crisiensi. Za castrum i dalje vrjede prethodeće odrednice. Nazivi što ih izdavatelji privilegija nadjevaju slobodnim općinama, različiti su od slučaja do slučaja. Varaždin, iako je prvu privilegiju stekao već davne 1209. (6), bit će jednako nazivan villa, a tek 1357. prvi puta civitas. Gradec je odmah 1242. određen kao libera civitas (7), po čemu je izniman, jednako kao i po odobrenju da se utvrdi bedemima (8). Koprivnica je prema privilegiji hercega Stjepana civitas, ali uz napomenu da je istom ispravom dobila i pravo da se utvrdi bedemima (9). Križevci se prvi puta nazivaju civitas tek Sigismundovom poveljom iz 1405., istom kojom je stanovnicima Donjeg Grada dozvoljeno da se utvrde bedemima (10). Iako govorimo o rasponu od 200 godina, te ne možemo pretpostaviti jedinstvenu nepromijenjenu terminologiju, čini se da je važna odrednica razlikovanja između villae i civitatis bila upravo pravo naselja da se utvrdi bedemom. Od početka 15. stoljeća u upotrebu će ući i izraz oppidum, prema pojedinim primjerima najbliži značenju trgovišta. Mnogo veća sloboda je oko imenovanja stanovnika slobodnih općina, oni su hospites et habitantis, ali često i cives, bez obzira na status slobodne općine. No to je razumljivo, usporedimo li to s današnjom terminologijom. O građanima govorimo, bez obzira radi li se o stanovnicima gradova ili drugačijih naselja, pa govorimo univerzalno o građanskim pravima, građanskim vrijednostima i sl. Na taj način riječ građanin postaje sinonim za široko određene pojmove državljanin, ili naprosto stanovnik.

Drugo pitanje Stjepanove privilegije je pitanje kome je zapravo namijenjena. Prevladalo je mišljenje da se radi o Gornjem Gradu, odnosno o aktu osnivanja novog naselja sjeverno od postojećeg podgrađa castruma (11). Kontekst isprave govori u prilog takvom mišljenju, a mnogo kasnije isprave dokazat će da se pod novim naseljem doista smatra Gornji Grad, a starim Donji Grad. I sajmeno pravo, kojeg zamišljamo na proširenom trgu-ulici Gornjeg Grada oko crkve svetog Ladislava, vezano je upravo uz blagdan toga sveca (12). Ovu okolnost ujedno uzimamo kao neizravan dokaz o postojanju kapele svetog Ladislava već u drugoj pol. 14. stoljeća.

Kroz slijedećih stoljeće i pol oko Križevaca kao centralnog mjesta razvija se čitav prsten drugorazrednih trgovišta s raznim stupnjevima privilegiranosti, uglavnom promišljeno smještenih kao postaje na važnim pravcima putova (13). U smjeru Varaždina raste značaj varoši Brezovice neposredno pod Velikim Kalnikom, no njen će razvoj neprekidno ometati uplitanje kalničkog kastelana u građanske slobode brezovičana. Na prastarom cestovnom pravcu viae regis Colomani to je slobodna općina Rovišće, na pravcu od Križevaca prema Zagrebu tek u 15. stoljeću uspostavlja se biskupskom privilegijom oppidum Zenthmyhal, dok je prema Ugarskoj od 14. stoljeća rastuća uloga Koprivnice.

Tri su subjekta morala postojati već 1252., godine križevačke privilegije, castrum, podgrađe castruma i prostor utemeljenja nouae liberae villae. Isprave svjedoče o postojanju crkve svetog Križa, koja je zacijelo već bila župna, budući su njeni prihodi dodijeljeni čazmanskom kantoru (14). Teško je pretpostaviti datum osnivanja augustinskog samostana. Možda je samostan osnovan i prije 1252., jer u protivnom bi pustinjački samostan bio 'uguran' između novoosnvane općine i podgrađa castruma, no to je ipak teško smjestiti u kratko vremensko razdoblje od samog početka augustinskog reda (oko 1240.). Tada bi to bio prvi augustinski samostan u Hrvatskoj, osnovan čak i prije službenog ujedinjenja pustinjaka u Red braće pustinjaka sv. Augustina 1256. Položaj castruma unutar prostora najčešće je povezivan s položajem crkve svetog Križa, što ima smisla obzirom na povišenost tog prostora prema močvarnoj dolini istočno (15).

Prvo naselje okuplja se oko odvojka cestice koje vodi od križanja putova do castruma. Još danas ljevkasti oblik trga J. J. Strossmayera podsjeća na potez ceste oko kojega se prirodno okuplja prvi suburbium. Kada je u već poraslom naselju, i za potrebe gravitirajućih sela, utemeljena crkva, Križ, kao prastari zaštitnik svih križanja, postao je prirodni patron crkve. Rimovanje crkvenog patrona, cestovnog križanja i plemenskog imena moglo je djelovati na stanovništvo dovoljno snažno da ga sublimiraju u legendu o čudu svetog Križa. Nije poznato da li je castrum imao svoj trg, no to je malo vjerojatno, obzirom da noua villa dobiva to pravo kao važan poticaj razvoju. Ipak, podatak iz 1353., koji nejasno govori o mijenjanju novca na trgu castruma ne može se olako odbaciti (16).

Noua libera villa razvija se kao naselje ulice-trga, tipičan oblik srednjoevropskih prostora (17). Oko ulice - trga nižu se uske stambene parcele, naseljenici su pretežno poljoprivrednici, posjednici zemlje, gotovo da nema podataka o obrtnicima. Za razliku od srodnih naselja, križevačka se noua villa nije razvila urbanistički, nego će se naselje ipak razviti pod castrumom, a o začetku naselja-trga svjedoči još samo očuvani oblik Markovićeve ulice. Očekivali bismo upravo obrnuto, odnosno da slobodna općina privuče gušće naseljavanje, no tu dolazi do dalekosežnih rezultata odredbe Stjepanove privilegije o zabrani naseljavanja marturinskih kmetova u slobodnoj općini (18). Budući su upravo oni bili najjači priliv naseljavanju slobodnih općina, a taj je u križevačkom slučaju izostao, veliki, ambiciozno zasnovani ulični trg Gornjeg grada ostao je tek mršavo uokviren nizom kućnih parcelica, te se nije razvio urbanistički. Da je bilo drugačije, nesumnjivo je da bi privilegiju za stoljeće i pol dobila već razvijena slobodna varoš, a ne suburbium kraljevskog castruma.

Samostan augustinaca djeluje kao neka vrsta tampon-zone između naselja pod castrumom i novog slobodnog naselja. Slobodna općina nema crkvu, bar ne isprva, a župu nikad nije dobila. Nije vjerojatno da bi samostan preuzimao neke ingerencije župe, jer bi o tome ostao neki trag u ispravama. Vjerojatnijim se čini da je libera villa negdje tijekom 13/14. stoljeća dobila kapelicu. Poseban smještaj kapele svetog Ladislava na sredini trga-ulice odmah upada u oči, a tradicija joj daje veliku starost i uzbudljivu povijest. Iako lako odbacijemo tradiciju o predtatarskoj povijesti kapele, ipak se zaustavljamo na podatku iz privilegije Ludovika Velikog o pravu godišnjeg sajma o svetom Ladislavu. Kraljevi su svojim privilegijama redovito potvrđivali ono što je od njih moljeno, pa je lako pretpostaviti da sveti Ladislav već tada funkcionira kao patron križevačkog trga.

Mr sc Zdenko Balog

Literatura