OPASNA CRNA PJEGAVOST

Ekskorioza uzrokovana gljivicom Phomopsis Viticola je bolest relativno do dugo poznata uzgajivačima vinove loze. Smatramo potrebnim u prvom dijelu ovog članka dati glavne simptome bolesti i ukazati na to kako je identificirati na različitim organima vinove loze.

Drugi dio našeg rada posvećen je najnovijim dostignućima u biološkoj domeni Phomopsis Viticola-e i reperkusijama koje bi ona mogla imati u borbi protiv te opasne bolesti.
Kako prepoznati lozu zaraženu Phomopsis Viticola?

Tokom vegetacije, loza (trsovi) pogođeni ekskoriozom pokazuju u bazi tipične smeđe-crne nekroze, izdužene, koje prelaze jedna u drugu, izolirane u početku infekcije, a srasle kasnije.

Male crne točkice

Peteljka lista i peteljkovina grozda mogu isto tako biti napadnute i pokazuju iste znakove nekroze kao i trsovi.

Na listovima simptomi su isto tako tipični. Često se konstatira prisutnost nekrotičnih zona na bazi površine lista i duž rebara. Površina lista je često istočkana cirkularnim mrljama, žutim na periferiji, a crnim u središtu.

U toku jakih napadaja bolesti listovi baze loze (trsova) suše se prije vremena. U rijetkim slučajevima mogu biti napadnute i bobice. One poprimaju modrikastu boju do ljubičaste i na njihovoj površini može se primijetiti, bilo prostim okom ili uz pomoć lupe, male protuberance, nešto tamnije, a to su organi za donošenje plodova gljive "piknidije".

Tokom zime prije rezidbe drvenasti dijelovi koji su pogođeni bolešću pobijele počevši od baze i prekrivaju se malim crnim točkicama, a to su "piknidije".

Međutim, primijetili smo ponekad da nekrotični drvenasti dijelovi u periodu vegetacije ne pobijele zimi. Oni su međutim, bili isto tako bolesni kao i bjelkasti trsovi.

Bjelkaste peteljke

Prisustvo bjelkastih ili nebjelkastih "munificiranih" peteljki na ekskorioznim trsovima čini dobar (pouzdan) dokaz za Phomopsis viticola. Često tokom perioda vegetacije peteljke bolesnih listova se "mumificiraju" prije zrenja (i ostaju često pričvršćeni na trsu tokom zime). Na taj način može se vrlo često pokazati prisutnost Phompsis viticola. U sumnjivim slučajevima treba se osim direktnom opservacijom poslužiti i drugim metodama. Radi se o tome da pustimo da gljivica sazori na organima za koje pretpostavljamo da su bolesni. Primjenjena metoda je krajnje jednostavna i može je svatko koristiti. Treba unaprijed uzeti uzorke trsa (ili peteljke ili lišća) i staviti ih u staklenu posudu čije dno je obloženo bugačicom dobro natopljenom vodom.

Dovoljno je zatvoriti posudu da bi se održala dovoljna vlaga najmanje tjedan dana na temperaturi od 20 do 25°C. Vidimo kako se pojavljuju vitice biljke koje su pustile "piknidije". Vidljive su golim okom. Međutim mala lupa je dovoljna da ih bolje promotrimo. Te vitice su sastavljene od eksudata piknidije i jednog povećanog broja spora. One predstavljaju nesumnjivo dokaz prisutnosti phomopsisa, a to onda može potvrditi dijagnozu.

Preparati za suzbijanje

Kemijski preparati za preventivno suzbijanje "Ekskorioze - Phomopsisa" odnosno crne pjegavosti:

- Diklofluanid (Euparen)
- Folpet (Folpan WP50 ili WG80)
- Mancozeb (Dithan)
- Propineb (Antracol) (Chromoneb S70)

Spriječiti zarazu

Bolest se često javlja već u rasadnicima, pa treba biti oprezan prilikom odabiranja plemki, jer je već to jedan od načina da se pojava bolesti spriječi. Isto tako od crne pjegavosti znatno manje oboli loza koja je ujednačeno opskrbljena hranjivima. Kad se jednom bolest pojavi u vinogradu, vrlo teško ju je odstraniti, jer su mjere suzbijanja vrlo složene. U zimi se najčešće preporuča tretiranje bakrenim sredstvima (bordoška juha i Cuprablau). U tijeku vegetacije, prvo tretiranje treba se provesti čim izboji dostignu 1 cm dužine, i to nekim od organskih fungicida protiv peronospore. Pri prskanju je važno da tekućina prodre što dublje u unutrašnjost čokota, gdje se na prošlogodišnjoj rozgvi nalaze plodišta (piknide) i spore (konidije). Isto tako važno je prilikom rezidbe paziti da se ostave samo potpuno zdravi lucnjevi i reznice tj., oni koji pokazuju zdravu, normalnu boju kore. Izboje koji imaju promijenjenu boju kore treba odrezati i spaliti. Staru koru (liko) na staroj rozgvi ili panju treba skinuti, jer se gljiva i u njoj zadržava. Odrezanu rozgvu treba odnijeti iz vinograda i zapaliti.

Što više "bakra"

Pošto je od 1990. godine stavljena zabrana na upotrebu žutih sredstava (Kreozan, Gebutox, Morizon), to vinogradarima za sada preostaje mogućnost da obavezno nakon berbe grožđa (a prije nastupa ranih jesenskih mrazeva) provedu prskanje klasičnom bordoškom juhom u koncentraciji od 2% i Cromosulom. U tijeku veljače treba koristiti Mical od 0,3 do 0,6 % ili Euparen 0,3 %, Antracol 0,3 %, Captan 0,3 % ili slično. U jako zaraženim vinogradima nakon cvatnje preferirati što više sredstava na bazi bakra (bordoška juha) ili preparati na bazi bakrenog hidroksida i oksiklorida.

Za vrijeme vegetacije, gljive Phomopsis viticola ne ulazi duboko u tkivo, već ostaje na površini zelene mladice. Na najdonjim koljencima zapaženo plavo-smeđe pruge. Oko koljenaca mladica ne potjera, dok potjeralo lišće "kovča" (ondulira) ali se ne suši. Zbog Phomopsisa koji se nalazi na prošlogodišnjoj rozgvi "cvjetići propadaju" (piknide vrše zaraženi cvjetići). Budući da sanacija zaraženih vinograda Fomopsisom dugo traje potrebno je do cvatnje provesti 3-4 dopunska prskanja. Vinske i stolne sorte (Europske loze) razlikuju se više ili manje u otpornosti na crnu pjegavost. Od stolnih sorata najviše je osjetljiv Kardinal i Afus Ali, a od vinskih sorata Rizvanac i Žilavka.

vinogradarstvo > bolesti > crna pjegavost