Do pojave trsne uši (filoksere) u Evropi 1869. godine vinova loza uzgajala se na vlastitom korijenu. Osim što je to bio vrlo jednostavan i jeftin način razmnožavanja, vinova loza se i najbolje "osjećala" i razvijala na vlastitom korijenu. Čokoti su bili snažniji i bujniji i nešto otporniji na nedostatke u tlu i zimsko-proljetne pozebe. Na žalost korijen takve loze pokazat će se neotpornim na filokseru.

Napadnuti filokserom evropski vinogradi su masovno propadali. Napad se nezaustavljivo širio Evropom, kao požar, i došao do naših krajeva oko 1881, da bi za tridesetak godina opustošio sva naša vinogorja. Mek i neotporan korijen, svih evropskih sorata vinove loze, masovno je propadao i trunuo od uboda trsne uši (filoksere), protiv koje nikad nije pronađen efikasan lijek. Ostali su pošteđeni vinogradi koji su sađeni na pjeskovitim tlima (oštar pijesak oštećuje trsnu uš te ona izbjegava takova tla).

Američke vrste loze spasile vinogradarstvo

Svi pokušaji spašavanja i suzbijanja bili su uzaludni, dok se nije otkrilo da trsna uš ne uništava neke američke vrste loze, jer imaju tvrd korijen, vrlo otporan na ubode filoksere.
Od tada počinje obnova evropskih ( pa tako i našeg) vinogradarstva, ali sada starim sortama cijepljenim na američke podloge. Od samo nekoliko početnih američkih vrsta loza za podloge (Vitis Riparia, Rupestris, Berlandiueri), međusobnim križanjem i križanjem s evropskim sortama, stvoren je do danas u svijetu veoma velik broj lozinih podloga. Sve te podloge imaju zajedničko svojstvo- otpornost na trsne uši, ali u zahtjevu prema zemljištu i njegovom kemijskom i fizikalnom sastavu veoma se razlikuju. Odlučujući je sadržaj vapna u tlu, kojeg u vinogradarskim tlima ima od oko 5 pa čak do 70 posto, ukupnog (što i nije od neke važnosti za vinovu lozu). Daleko važniji je sadržaj fiziološki aktivnog (topivog) vapna koji se u vinogradarskim tlima kreće od 0 do 40 posto. Ako je vapno u tlu u granicama između 10-15 % nema većih problema. Oni nastaju kad je to znatno više. Upravo prema njegovom podnošenju (posebno topivog fiziološki aktivnog) podloge se najviše razlikuju i na osnovi njegovog sadržaja određuju za razne vrste tla.

Zbog toga kod izbora podloge pri sadnji vinograda osim tipa tla (duboko, plodno, ili šljunkovito, suho) najvažnije je znati sadržaj vapna u zemljištu predviđenom za sadnju.

Unatoč velikog broja vrsta podloga, u našoj praksi upotrebljavamo samo njihov manji broj, ali donekle univerzalnih svojstava, koje su se pokazale uspješne u našim vinogradarskim područjima.

Najraširenija podloga Kober 5 BB

Naši lozini rasadnici u pogledu pravilnog izbora podloga vinove loze, daju najveći udio. Oni naime, već imaju pažljivo odabran sortiment podloga za sve tipove naših vinogradarskih tla i samo na njima proizvode cijepove. Jedna od podloga kod svih najzastupljenija (jer se odlično prilagođuje raznim tipovima tla) je Kober 5 BB. S tom podlogom zasađene su u sjevernim i južnim područjima hrvatske najveće površine naših vinograda. Raširena je u svim vinogorjima, jer dobro podnosi sve tipove tla, osim vlažnih i izrazito suhih. Jednako dobro uspijeva na tlima bez vapna, kao i na onima koji ga sadrže 30-40 posto ukupnog i do 20 posto aktivnog. Ta se podloga vrlo dobro ukorijenjava, ima dobar afinitet (sraštavanje) sa svim našim sortama, i povoljno utječe na bujnost i rodnost svih sorata vinove loze.

U posljednje vrijeme za naše područje preporuča se Kober 5 BB-SO4, jedna novija selekcija te podloge, radi ranijeg sazrijevanja drveta mladica.

Uz Kober 5 BB može se preporučiti i pologa Teleki 8 B, jer je gotovo istih svojstava kao i Kober.

Za neka naša suha i pjeskovita tla, (naročito primorskih područja) gdje sadržaj vapna ne prelazi 14 posto vrlo dobra je podloga Montikola (Rupestris du Lot) ili njezina novija selekcija Rihter 99 i 100. To je podloga snažnog razgrananog korijena, grmolikog uspravnog rasta mladica, koja odlično podnosi sušu.

Za vapnena tla podloga 41-B

Šasla x Berlandieri 41 B je evropsko- američki križanac posebno pogodan za tla s visokim sadržajem ukupnog vapna (do 70%) i fiziološki aktivnog do 40%. Kako se zapravo svagdje dobro adaptira, prikladna je i za laporasta zemljišta (bjeliše) s većim postotkom vapna u kontinentalnom djelu hrvatske kao što je područje kalničkog vinogorja. To je za sada jedina podloga na kojoj loza može rasti i na vapnenim tlima cijelog našeg vinogradarskog područja.

Pogrešan izbor podloga pri sadnji vinograda može imati nesagledive posljedice. Najčešće je to kloroza (žutica) lista izazvana suviškom vapna u tlu koje podloga ne može podnijeti. Upravo je to slučaj na području Kalnika i okolice gdje tla sadrže puno vapna. Vinogradari s tog područja koji su vinograde posadili lozom koja je cijepljena na podlozi koja podnosi više vapna nemaju problema sa klorozom (žuticom).

Kloroza lišća vinove loze upravo je posljedica nedostatka željeza (koje uz magnezij ) ima glavnu ulogu u formiranju lisnog zelenila - klorofila, a kojeg u tlu blokira i čini lozi nedostupnim fiziološki aktivno vapno. Klorotični vinogradi su teški bolesnici - koji se doduše mogu liječiti dodavanjem tlu željeznih preparata. No to ne samo što je skupo, nego često puta i s promjenjivim uspjehom.

Stoga je najbolje i najsigurnije pravilnim izborom podloga lozinih cjepova izbjeći opasnu pojavu kloroze lišća u vinogradu, koja ne samo što iscrpljuje čokote i smanjuje prinose, nego uzrokuje u težim slučajevima i njihovo prerano propadanje. Da bismo izbjegli ove probleme preporučamo prije sadnje odnosno podizanja novih vinograda obavezno dati uzorke tla na analizu u jedan od najbližih laboratorija koji provode zemljišnu (pedološku analizu tla). Klorozu vinove loze pored navedenog mogu izazvati i lozini cjepovi zaraženi virusima. Zato preporučujemo kupovati lozine cjepove iz renomiranih rasadnika koji pored sorti garantiraju odgovarajuću podlogu i da su testirani na viruse. Takvi cijepovi nose oznaku virus fry.