POGLED U INTIMU
![]() |
Doživjeti uzbuđenje i prije nego što se radovi vide netko bi prokomentirao da je nemoguće. A upravo mi se to događalo putem, savladavajuči svaki kilometar udaljenosti prema Zagrebu gdje je trebalo odabrati radove Slavice Tomčić za izložbu u Križevcima.
![]() |
Bilo je to uzbuđenje iščekivanja koje je ubrzo, nakon prvog razgleda radova, zamijenilo uzbuđenje doživljaja. Susret s neočekivanih stotinjak radova autorice čije ime se nije tako često spominjalo u svijetu likovnjaka, ne može ostaviti promatrača ravnodušnim. Nalikovalo je to osjećaju geologa kad pronađe neki rijetki kamen ili arheologa kad naleti na bogato arheološko nalazište!
![]() |
Kod Slavice Tomčić otkriće je bila njezina zrelost u promišljanju likovnoga djela. Začuđuje činjenica da se ta zrelost prepoznaje i u njezinim prvim radovima.
![]() |
Bez prethodnoga slikarskog iskustva nastala su zavidna djela. To je bilo moguće samo iz jednoga razloga: ona su ispis njezine duše. Nakupine inspiracija koje su se taložile u autoričinoj intimi morale su "probiti" negdje van.
U slučaju Slavice Tomčić bilo je to preko dvije "slavine". Jedna je literarna, a druga slikarska. O kvaliteti literarnog sadržaja ponajbolje govori činjenica da je njezina knjiga "Brdo od marmelade" doživjela već treće izdanje, a što se tiče slikarskoga - posvjedočit će svaki posjetitelj izložbe vlastitim impresijama.
![]() |
Koliko je iznutra jaki taj pritisak nataloženih inspiracija najbolje govori podatak da se autorica ne ustručava primjene najrazličitijih tehnika i materijala u svom izrazu. Tako se često koristi silikonskom pastom, komadima tekstila, upotrebljava zlatnu i srebrnu boju, različite premaze za drvo koji se nađu pri ruci, aplicira čipku i sl.
![]() |
Za razliku od priča u svojoj knjizi koje su nastale po sjećanju na proživljeno, slike nastaju na daleko sponataniji način. Autorica često započne sliku, a da u tom momentu niti sama ne zna koju temu obrađuje. Kao da je direktno spojena na kanal inspiracija i ruka sama kreira budući prizor. Ali, koliko god pomislili da je u "igri" samo spontanost, ne možemo se oteti dojmu da je to nastavak svih onih priča ispisanih slovima.
![]() |
Zato i možemo mnoge autoričine slike koristiti kao ilustraciju za njezine priče u knjizi, kao da se radi o istim ispovjestima, samo ispričanim likovnim jezikom. Nazivi slika tako postaju nazivi nekih novih priča: Komadići sjećanja, Usamljenost, Zimski kaput, Teret siromaštva, Svada, Sram, Nemir, Kalež gorčine, Djevojčica s lepezom. . .
![]() |
Način na koji Slavica Tomčić radi svoje slike odaje brzinu stvaranja. Slobodni potezi, nemirne linije, razigrane kontue predmeta ili likova, sumarni potezi kista umočenog u boju, rastakanje prepoznatljive forme do granica apstraktnog samo su dio prepoznatljivog rukopisa autorice. Zbog primjene različitih tehnika i materijala njezine se slike podosta razlikuju međusobno. Kao da su sve unikati!
![]() |
Iako rađene u malim serijama, izdvajaju se dvije skupine koje prepoznajemo po tehnici rada. To su, prije svega, kolorirani radovi u tušu i slike naglašenih kontura, izvedenih silikonskom pastom. Ono što ih povezuje je isto razmišljanje u građenju slike, dekorativni intimizam i jednak emotivni naboj. Lako prepoznajemo i neke zajedničke teme, poput likova žena, cvijeća i ptica koje nose važnu poruku u autoričinom stvaralaštvu.
![]() |
Završit ću citatom Andra Filipića iz predgovora izložbe u Trogiru: "Osjećaj za mjeru, očit i u njenoj prozi, ovdje na ovim slikama ostvaruje vrlo rafiniran ekvilibar u kojem oko gledatelja uvijek pronađe njemu potreban oslonac, taj prvi preduvjet da se slika receptira kao ugoda prvog dojma. Sve to čini ovo slikarstvo zanimljivim i likovnom gurmanu." Prigoda je, eto, da i križevački likovni gurmani osjete slast ovoga bogatog slikarskog stola koji nam je priredila Slavica Tomčić.
Zoran Homen
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |