ZAŠTITA VINOGRADA OD PEPELNICE (OIDIUMA)

Ne propustite prva dva prskanja do cvatnje!

Štete od PEPELNICE u našim vinogradima iz godine u godinu su veće, pa neki "vikend" vinogradari, pepelnicu smatraju neizlječivom bolešću. Ipak, to nije tako.

Premda PEPELNICU za razliku od PERONOSPORE, možemo liječiti KURATIVNO kad se već pojavi; iako je bolje spriječiti da se ne pojavi. Pepelnica vinove loze je vrlo podmukla bolest: javlja se znatno ranije nego što je neupu-ćeni vinogradar može zapaziti, a to je PRIJE CVATNJE. U sjeverozapadnoj Hrvatskoj, ovisno o klimatskim uvjetima, javlja se između 10. i 20. svibnja.
Kad, to znamo, nije teško zaključiti da se ne smije prekasno pristupiti zaštiti, odnosno propustiti najvažnija dva prskanja vinove loze prije cvatnje. Gljivica pepelnice (Uncinula necator) kao parazit nalazi se na površini napadnutih organa vinove loze (na listu, bobicama, mladicama i peteljkovini). Ne zalazi u unutrašnjost staničja kao peronospora. To je sretna okolnost, jer lozu možemo zaštiti od zaraze, pa i uništiti je pošto se već razvila.

KRATAK OPIS BOLESTI

Zaraženi list otvrdne, uvija se i postupno gubi zelenu boju, a eventualno se osuši. Pepeljasta siva(ne bijela) prevlaka i PUCANJE BOBICA uz pojavu sjemenki, siguran je znak da je riječ o pepelnici. Spore gljivice (konidije) raznose se vjetrom ili kišom i padnu na bobice ili list, gdje kliju u kapi vode. Posebno treba naglasiti da spore gljivice mogu klijati, ako je vlažnost zraka veća od 80%. Vrijeme INKUBACIJE ovisi o temperaturi zraka te traje 7 do 14 dana. Potencijalna opasnost za vinovu lozu je utoliko veća što je razvoj gljivice moguć u temperaturnim razmacima od 5°C do 35°C, a OPTIMALNA TEMPERATURA je između 25°C i 30°C.

Širenju spora gljivice uvelike potpomaže VJETAR, pa se za vrlo kratko vrijeme mogu proširiti i zahvatiti velike površine. Naprotiv učestale i jake kiše usporavaju, razvoj pepelnice, jer ispiru spore gljivica, a zrak se rashladi.

Najveće štete od pepelnice nastaju na grožđu koje ona napada od časa zametanja sve do kolovoza. Pošto se širi površinski, spore gljivice, odnosno konidije prelaze s jedne bobe na drugu. Napad pepelnice u vrijeme "šarke", vrlo je štetan, jer pucaju bobice uz pojavu truljenja cijeloga grozda, koji se osuši i pocrni. Položaji vinograda, gdje nema vjetra izrazito su izloženi napadu.

Zbog toga se preporučuje posebno u godini kojoj je prethodila jaka zaraza, provesti dva-tri prskanja do cvatnje, a po mogućnosti između dva prskanja lozu zaprašiti sumporom u prahu, pa će pepelnica biti gušena u samom početku. Ako pepelnica napadne grožđe pred šarku", trebat će ODMAH prskati grožđe (vidi Zaštitna sredstva). Osim poznavanja BIOLOGIJE gljivice i uvjeta pod kojim se ona razvija potrebno je poznavati svojstva kemijskih preparata kojima se koristimo u zaštiti protiv pepelnice.

Broj prskanja (tretiranja) relativno je važan, ako ono nije provedeno na vrijeme i odgovarajućim preparatima. Osnovno je u preventivnoj zaštiti protiv pepelnice NE PROPUSTITI prva dva najvažnija prskanja DO CVATNJE. Zaštita vinograda morala bi započeti prije kretanja vinograda, tj. u fenofazi ZIMSKOG PUPA (od 15.02. do najkasnije 15.03.) Čim mladice narastu 5 do 15 cm potrebno je, zaprašivati sumpornim prahom. Mišljenje da nije uputno lozu zaprašivati u vrijeme CVATNJE ne stoji, dapače, zaprašivanje još pospješuje OPLODNJU. Doduše sumpor nešto smanjuje klijavost polena, ali ti se gubici mogu zanemariti prema štetama koje može nanijeti pepelnica, ako se pravovremeno ne intervenira. Ako želimo postići pun uspjeh u zaštiti vinograda, u program protiv peronospore moramo uključit sredstva protiv pepelnice i grožđanih moljaca. Svaka tvornica zaštitnih sredstava nudi svoj program zaštite vinograda, ali pri tome je najvažnije da se striktno pridržavamo uputa o njihovom korištenju pa uspjeh neće izostati.

Agrotehničke mjere koje pridonose smanjenju pojave bolesti i štetnika

Od ampelotehničkih mjera treba na vrijeme provesti PINCIRANJE i zalamanjenje uklanjanje viška lišća na grožđu radi svjetla i bolje prozračnosti. Pravovremeno suzbijati korove, kako bi se smanjila vlažnost. Koristiti se folijarnim herbicidima. Zatim voditi računa o pravilnoj gnojidbi, posebno dušičnim gnojivima. Ne pretjerivati gnojidbom mineralnim gnojivima, koja bogata dušikom ili stajskim gnojem, jer dušik pospješuje porast mladica i bujnost čokota, što smanjuje otpornost loze prema pepelnici i smrzavicama. Često dolazi i do osipanja CVATA I REHULJAVOSTI.

U program zaštite vinove loze treba svakako uvrstiti sredstva na bazi BAKRA, jer ORGANSKI fungicid smanjuju otpornost pokožice bobica na pepelnicu. Bakrena sredstva čine pokožicu bobice otpornijom prema pepelnici.

Otpornost pojedinih sorti vinove loze na pepelnicu

Neke evropske sorte vinove loze su više ili manje osjetljive na pepelnicu. Osjetljivim do srednje osjetljivim vinskim sortama smatraju se šipon (moslavac), banatski rizling, kaberne sovinjon, maraština bijela, muškatni silvanac (sovinjon), žilavka, blatina, borgonja. crna, burgundac sivi, debit, pošip, vugava, malvazija, rizling rajnski.

Od stolnih sorata alfus-ali, muškat italia, kardinal te sultanina. Prema tome slijedi zaključak: na prirodnu otpornost neke sorte prema pepelnici ne smijemo se osloniti, već preventivno i na vrijeme treba upotrijebiti preparate za uspješnu zaštitu od pepelnice.
Posebno osjetljive sorte mogu nam u vinogradu poslužiti kao "indikatori". Na njih ćemo posebno paziti, jer će nam poslužiti kao "signal" da budemo na oprezu i pristupimo što prije zaštiti.