Piše: Želimir Vukobratović

VINOGRADAR ZIMI

Zimski period je period mirovanja, kako vegetacije, tako i vinogradara. Vinova loza je zaustavila kolanje sokova i aktivno uzimanje hranjiva, a samo minimalnim unutrašnjim procesima daje na znanje da je u životu i da čeka svoj trenutak da se rascvate, razlista i rodi. Vinogradar za to vrijeme uživa plodove svog prošlogodišnjeg truda, a od poslova u vinogradu planira još jedino rezidbu. Taj period bi vinogradar, ipak, uz užitke trebao iskoristiti i puno kreativnije i učinkovitije. U prvom redu, dok uživa u prošlogodišnjim plodovima, trebao bi u mislima proći čitavu prethodnu godinu i podrobno analizirati sve svoje aktivnosti u vinogradu da bi utvrdio da li se negdje potkrala greška, te gdje je i kada greška učinjena da se ne bi ponovila.

Uz tu podrobnu analizu, vinogradar bi sada trebao i praviti planove za iduću sezonu koja počinje tzv. fazom suzenja vinove loze.

Što treba planirati za iduću sezonu?

Postoje dva moguća odgovora:
1. podizanje novog (mladog) nasada vinograda i
2. osiguranje da rodni vinograd donese rod i slijedeće sezone.

Ako vinogradar odluči zasnovati mladi (novi) vinograd pred njim će se ukazati brojne dileme: koju sortu izabrati, koju podlogu, na koji razmak saditi, koji uzgojni oblik formirati, kada izvršiti sadnju, kako izvršiti sadnju, kako pripremiti tlo, kako gnojiti itd. Da bi dobio zadovoljavajuće rješenje vinogradar se mora obratiti na više adresa. Treba konzultirati stručnu literaturu, rodbinu i prijatelje da mu pomognu u izboru, a onda treba potražiti pomoć stručnjaka da taj izbor bude realiziran i da da zadovoljavajuće rezultate. Za stručnu pomoć se može obratiti agronomima u Poljoprivrednim službama, školama, Institutima, Poljoprivrednim stanicama ili rasadnicima.

Da bi mogao pružiti stručnu pomoć zainteresiranom vinogradaru, agronom mora, osim svog stručnog znanja, raspolagati i s podacima o željama uzgajivača, klimatskim karakteristikama područja, mjestu i položaju parcele predviđene za vinograd, te kemijsko-pedološkim značajkama tla na kojem će se saditi vinograd. U tu svrhu, odmah nakon donesene odluke o zasnivanju vinograda, a prije bilo kojeg drugog postupka, potrebno je uzeti uzorke tla i dati ih na analizu u najbliži agrokemijsko-pedološki laboratorij.

Zašto su stručnjaku potrebni analitički podaci o tlu?

Razlozi mogu biti pedološki, fiziološki, ekološki i ekonomski jer:

1. tlo je supstrat (medij) iz kojeg biljka korjenovim sustavom crpi hranjiva,
2. vinova loza je živi organizam koji ima svoje specifične zahtjeve prema sredini u kojoj živi,
3. gnojiva su koncentrirane tvari i potrebno je točno odrediti koju količinu i koju formulaciju gnojiva primijeniti,
4. vinograd je trajan višegodišnji nasad i predstavlja velika ulaganja, pa se greške učinjene na startu vrlo teško, ili nikako, naknadno ispravljaju itd.

Laboratorijskom analizom tla utvrđuju se osnovni faktori plodnosti tla. Prvo se utvrđuje reakcija tla, tj. da li je tlo kiselo ili alkalno. Ako je tlo kiselo loza posađena u njega će biti bujna i zelena, ali će oplodnja biti slaba, grozdovi mali i rijetki, bobe najčešće nedozrele i kisele, pa se kao nužnost nameće popravak takvog tla. Mjera kojom se popravlja kiselo tlo, zove se kalcizacija, jer se u tlo dodaje kalcij, bilo kao mljeveni vapnenac, dolomit, hidratizirano vapno, živo vapno, saturacijski mulj, gips (sadra) ili sl. Doza materijala koji se unosi u tlo utvrđuje se posebnom laboratorijskom analizom, jer se nipošto ne smije pretjerati.

Ako analizom utvrdimo da tlo nije kiselo ni neutralno, nego alkalno znači da u tlu ima previše kalcija i da našoj lozi prijeti jedna druga opasnost, a to je kloroza ili žutica, pa čak i potpuno sušenje i propadanje. U tom se slučaju utvrđuje količina tzv. "aktivnog vapna", a po dobivenim se rezultatima vrši izbor odgovarajuće podloge za vinovu lozu, jer se takvo tlo ne može popraviti nekim isplativim zahvatom.

Nakon što je utvrđena reakcija tla, analizom se utvrđuje količina humusa. Humus je tamna organska tvar u tlu koja sadrži brojne elemente koji su biljci neophodni za rast i razvoj, a naročito su značajni oni koje biljka treba u vrlo malim količinama - tzv. mikroelementi ili oligoelementi. Hranjiva se u humusu nalaze u skladnom i međusobno proporcionalnom odnosu. Humus se u tlu nadoknađuje dodavanjem zrelog stajskog gnoja, komposta ili treseta, a tlo bogato humusom je vrlo toplo i u njemu se odvija vrlo živa aktivnost mikroorganizama (bakterija i gljivica). Osim humusa u tlu se određuje i količina biljci pristupačnih hranjiva i to uglavnom dušika, fosfora i kalija, dok se ostali elementi određuju u posebnim slučajevima.

Na kraju, tlu određujemo njegov mehanički sastav i fizikalne osobine na osnovu kojih se zaključuje da li će biljka u tlu imati pravilan odnos vode i zraka ili će joj nešto od toga nedostajati, a drugog biti u suvišku. O tim odnosima tla ovisi i način, dubina i vrijeme obrade tla.

Na osnovu analitičkih podataka o tlu, agronom - stručnjak za vinogradarstvo, može pouzdano preporučiti: koja podloga i sorta vinove loze dolazi u obzir, koji uzgojni oblik i kakva rezidba, da li vršiti koji od meliorativnih zahvata (kalcizacija, humizacija, kalizacija, fosfatacija i sl., tj. da li tlu dodavati velike količine kalcija, humusa, kalija, fosfora i sl.), te da li vršiti odvodnju ili navodnjavanje i na koji način, koliko u redovnoj gnojidbi unijeti stajskog gnoja u tlo, koliko, kada i kojeg mineralnog gnojiva unijeti u tlo, te kada, na koju dubinu i na koji način vršiti obradu tla.

Razlozi koji govore u prilog potrebe za analizom tla su mnogobrojni i nesporni. Nepoznavanje karakteristika tla može dovesti do potpunog propadanja mladog vinograda (npr. zbog kloroze). Zaključivanje o vlastitom tlu na osnovu karakteristika susjedne parcele je često potpuno pogrešno, jer se dvije površine, koje su međusobno udaljene i manje od 10 metara, mogu razlikovati u svim karakteristikama. Dodavanje gnojiva ili izvođenje zahvata na pamet, uglavnom po preporukama iz literature, često ne daje zadovoljavajuće efekte kroz prinos, jer se nepotrebno dodaje hranjivo kojeg u tlu ima dovoljno, a izostavlja ono koje nedostaje, pa se javljaju štetne posljedice po okolinu. Na osnovu zaliha hranjiva u tlu moguće je planirati i urod, pa se po tome može odrediti i jačina rezidbe i opterećenja kojemu možemo izvrgnuti čokot, a možemo i predvidjeti količinu i kakvoću uroda našeg vinograda.

Zbog svega toga, preporučujemo svakom vinogradaru, ili onom koji to tek želi postati da ode u najbližu ustanovu u kojoj postoji agrokemijsko-pedološki laboratorij i da traži uputstvo za uzimanje uzoraka tla, te da tako utvrdi kakvo je tlo na parceli na kojoj je naumio zasnovati vinograd.

Ako naš vinogradar ne može ili ne želi zasnivati novi (mladi) vinograd, već samo želi osigurati da mu onaj stari (rodni) ove godine donese rod željene količine i kakvoće, i tada bi se trebao obratiti stručnjaku za pomoć. Da bi mogao pružiti pravu stručnu pomoć, agronom i ovaj put mora prethodno dobiti velik broj potrebnih podataka. Od onih osnovnih o sorti, starosti, kondiciji, uzgojnom obliku i rodnosti vinove loze, preko ambijetalnih o klimi područja, reljefu i položaju u reljef u i agrotehničkih o dotadašnjoj obradi, zaštiti i gnojidbi vinove loze, do pedoloških o kemijskim svojstvima, mehaničkom sastavu i fizikalnim osobinama tla. Način uzimanja uzoraka tla je u ovom slučaju jednak kao i kod podizanja novog nasada. Analizom se utvrđuju ista svojstva tla kao i tada, ali je pristup rezultatima analiza drugačiji.

U slučaju podizanja novog nasada vinograda željeli smo utvrditi potencijal tla da bi se mladi cjepovi loze što brže i skladnije razvili i došli u rodnost. Gnojiva koja smo na osnovu tih analiza dodavali bila su dozirana u meliorativnim dozama, tj. nastojali smo u tlu stvoriti zalihu hranjiva za dulji vremenski period. Kod rodnog vinograda ne možemo ići s meliorativnorn gnojidbom, jer bi oštetili korjenov sustav, već se ide na zadovoljavanje potreba vinove loze za hranjivima zbog donošenja roda. Naime, vinova loza tijekom vegetacijske sezone crpi hranjiva iz tla i ugrađuje ih u svoje nadzemne organe - list, rozgva, plod. Pošto rezidbom i berbom ta hranjiva u rozgvi i grozdovima nepovratno odnosimo iz vinograda (tj. ona se ne vraćaju u tlo), tlo je za tu količinu hranjiva osiromašeno i to mu treba nadoknaditi. Da bi znali koliko treba tlu vratiti hranjiva služimo se rezultatima kemijskih analiza. U tlu mora postojati harmoničan odnos svih čimbenika prinosa i taj sklad moramo nakon svakog poremećaja ponovno uspostavljati.

Za pravilno ustanovljenje stanja plodnosti tla, vrlo je važan trenutak u kojemu vršimo uzimanje uzoraka. Naime, tlo nije statičan element u kojem se biljka učvršćuje razvijajući svoj korjenov sustav, već je to vrlo dinamična sredina u kojoj se svakog trenutka odvijaju neke promjene: bilo fizikalne (odnos vode i zraka u sustavu), bilo kemijske (procesi oksidacije i redukcije), bilo biološke (aktivnost mikroorganizama - bakterija i gljiva). Zbog toga je optimalan period za uzimanje uzoraka tla, period zimskog mirovanja (nakon berbe pa do faze suzenja).

Rezultati analize takvih uzoraka tla mogu biti oslonac za daljnje računsko praćenje dinamike hranjiva kroz tlo u periodu od 3-5 godina, a nakon toga treba uzeti nove uzorke i ponovno izvršiti analize svih čimbenika plodnosti tla. Uvid u stanje plodnosti tla nam omogućava da na vrijeme nabavimo potrebnu količinu i pravu formulaciju gnojiva, te da gnojidbu izvedemo u optimalnom roku i optimalnim količinama potrebnih hranjiva, pa ćemo na taj način imati i zdraviju i jaču lozu koja će lakše podnijeti niske temperature u hladnom razdoblju i biti otpornija na bolesti tijekom vegetacije, što će nam omogućiti uštedu na zahvatima zaštite.

Kao zaključak svemu ovome nameće se spoznaja da bi kontrola plodnosti tla trebala postati uobičajena obveza (poput rezidbe i zaštite) svakog vinogradara kojemu je stalo do njegovih vinograda.