Ove godine uočen je jak napad pepelnice u mnogim vinogradima Sjeverozapadne Hrvatske. Napad pepelnice počeo je polovicom srpnja te još traje.

Štete su znatne, jer su stradali cijeli grozdovi, koje je pokrivala pepeljasta prevlaka pepelnice. Mnoge su se bobe osušile ili puknule. To se ponavlja skoro svake godine, obično u istim vinogradima i područjima, dakako s različitom jačinom. U razgovoru na licu mjesta vlasnici su iznosili da su lozu po uobičajenom rasporedu prskali uglavnom močivim sumporom, koji se u nas najčešće primjenjuje kao erisificid (fungicid za suzbijanje pepelnice) tvrdeći nam da sumpor "nije više dobar" ili "da je pepelnica postala otporna na njega", jer su čuli ili čitali da gljivice mogu postati otporne na određene fungicide, pa čak i na skupine srodnih fungicida. To su tvrdili posebno oni koji su prskali višekratno jednim te istim erisificidom. Bilo je vinograda koji su unatoč prskanju bili oštećeni pepelnicom. Bilo je i vinogradara koji su, uočivši napad, odmah prešli s prskanja močivim sumporom na nove organske fungicide, neki uspješno, drugi bez rezultata. Usput rečeno, tada smo uvidjeli da naši vinogradari slabo poznaju život pepelnice, a to je, uvjereni smo, osnova svakoga uspješnog suzbijanja.

Prateći strane časopise, uočili smo da je pojava jačeg napada pepelnice opća, jača nego prijašnjih godina. Uočena je pod jesen obilna tvorba plodišta pepelnice, zvana kleistoteciji. Provjereno je da su normalna izgleda, da sadrže normalne klijave askospore, te da pripadaju vrsti Uncinula necator, dakle onoj koja napada europsku lozu. Nije potvrđeno da li su te askospore izvor primarnih zaraza koje su dovodile do tako jakog ljetnog napada pepelnice loze, iako je to bilo vjerojatno.

Prema svemu, provjereno je i dokazano da je uistinu riječ o staroj lozinoj pepelnici, koja se javlja u jačoj mjeri nego prijašnjih godina.

Poznato je da se u načinu života lozine pepelnice odigravaju neke promjene, i to u prezimljenju. S njima je vinogradara potrebno upoznati. Dosad se smatralo da je glavni način prezimljenja pepelnice tvorba zimskih plodnih tijela, zvanih posebnim imenom - kleistoteciji. Oni se kao male, crne kuglice, okom jedva vidljive, pod jesen oblikuju na površinskom spletu hifa (cjevčica) koje tvore splet (micelij) na površini zelenih organa loza, posebno na lišću i mladicama. Treba upamtiti da je pepelnica površinski nametnik, dakle tijelo i ljetne spore nalaze joj se na površini lista ili bobe, a samo sisaljke kao posebni organi zalaze u stanice pokožice i crpe iz njih hranu za gljivice. Ti se kleistoteciji manjim povećalom, a i dobrim okom jasno vide. Tu, na površini suhog lišća ili odrvenjeloj kori održavaju se ta plodišta tijekom zime, ali, kako je poznato, jedan dio ih i propadne. U proljeće su plodišta zrela i u njima se nalaze askospore kao organi koji se oslobode ovoja i prouzrokuju prve ili primarne zaraze i tako počinje razvoj pepelnice ponovno s prvim još slabo uočljivim pepeljkastim pjegama. Kako se te prve zaraze odigravaju prilično kasno, to se pepelnica razvija dosta kasno, pa se dosad preporučivalo da je ne treba odmah početi suzbijati kad loza krene. Tako su preporuke svih nas bile da suzbijanjem pepelnice valja početi tek kombinirano s drugim prskanjem protiv peronospore. Toga su se gotovo svi vinogradari i držali, a i stručnjaci preporučivali, i pepelnica je uspješno "držana u šahu".

Sad je nastalo pitanje otkud je toliko jak napad pepelnice nego proteklih godina.

Novija su opažanja pokazala, a i dokazala, da u pepelnice ima i drugi način prezimljenja - u pupu. To nam je bilo poznato i prije, i tada smo počesto nalazili u vinogradu čokote rano i vrlo zaražene pepelnicom, gdje je mnogo mladica bilo bujno napadnuto. Obično su to bili čokoti koji su svake godine pokazivali isti takav napad, iz neobjašnjenog razloga, a tim pojedinačnim zarazama nije posvećivana posebna pažnja, jer su bili rijetki i nije im se davalo epidemiološko značenje.

Tek u novije je vrijeme uočeno da se pepelnica javlja kao primarna zaraza općenito u vinogradima na mnogim čokotima, i istraživanja su potvrdila da je riječ o prezimljenju u pupu, koje je proširenije nego što se smatralo.

Koji su razlozi toj pojavi nema još objašnjenja, ali to iznose svi autori nama dostupni. Smatra se da se micelij odnosno hife na istjeraloj mladici prema pupu, koji se razvija između mladice i peteljke, te da onda pojedine hife zalaze u pup i tamo se zavuku između zametaka budućih listova, gdje se primire i prezime, pa u proljeće potjeraju istovremeno sa samom mladicom, i to prilično rano, svakako ranije nego što se oslobode askospore za koje se je dosad smatralo da su glavni, ako ne i jedini izvor te zaraze. Tako se danas javlja pepelnica u vinogradu i ranije i više, dok to prezimljenje nije bilo toliko često.

Koji je tomu razlog da se prezimljenje promijenilo, da je postalo isto kao i u pepelnice jabuke, gdje je prezimljenje u pupu također važnije od onog s kleistotecijima?

Zasad se zna da jaka zaraza pupova kod loze ne mora još značiti da će zaraza biti na godinu opet jaka. To ovisi o temperaturama zimi. Ako je ona do ispod -15°C, onda gljiva u pupu prezimi, a ako je niža, onda se gljiva smrzava (slično je i kod jabuke). A proteklih su godina i u nas temperature zimi bile prosječno blage i smrzavanja nije bilo.

Koji su razlozi što se lozina pepelnica prilagodila prezimljenju u pupu, nije još objašnjeno. Jedni to tumače promjenama u sortimentu loze, drugi u jačoj gnojidbi koja, navodi se, uvjetuje polaganije zatvaranje i to ne tako čvrsto kao prije listića u pupovima, drukčijom prehranom loze, no sve su to pretpostavke.

Ali, činjenica stoji da gljivica prezimljuje u pupovima više nego prije. Kako otpornih sorti europske loze nema, to nam ne preostaje drugo nego i dalje štititi je fungicidima - erisificidima. Uz već dugo upotrebljavani sumpor u obliku močivoga elementarnog sumpora i sumpora u prahu, postoji još dinokap te, u novije vrijeme, skupina fungicida koji su u našem popisu svrstani u sistemične preparate.

Za močivi sumpor i dalje donose upute u planu zaštite loze od pepelnice sve službene organizacije za zaštitu loze, pa i one koje zastupaju provedbu integralne zaštite bilja. Nigdje nismo našli podatak o nastajanju neke otpornosti pepelnice loze na sumpor kao fungicid. On je u nas dopušten u koncentraciji 0,2 - 0,4 %. Glede njegova djelovanja na gljive, pa i na pepelnicu, valja iznijeti da on djeluje u fazi pare. Dakle, prskanjem (a i prašenjem, katkad se upotrebljava elementarni sumpor u prahu, 20 kg/ha), na organe loze izbačene čestice močivog sumpora kad kapljice zasuše, ostaju na površini i postupno isparuju. Brzina i količine tog isparivanja ovisi o veličini čestica u tim sumpornim preparatima. U njima je mljeveni sumpor s određenom srednjom veličinom čestica.

Toksično se djelovanje sumpornih para sastoji u tom što one prodru preko membrane u unutrašnjost (plazmu) konidije ili hife, i tu otrovnom djelatnošću poremete životne procese i stanica pepelnice, bez obzira radi li se o samoj konidiji ili hifi, jer je sve to na površini loze i stoga dostupno parama sumpora. Konidije onda smežuraju i uginu, ali - to treba znati - gljivica neprestano stvara nove, pogotovo u povoljnim vremenskim prilikama, iz čega se zaključuje da je borba protiv pepelnice neprestana. Toksično djelovanje svakog preparata na bazi mljevenoga elementarnog sumpora ovisi o visini temperature - što je toplije to je djelovanje jače i bolje, ali kako raste temperatura raste i opasnost od paleža loze. Močivi sumpori djeluju do temperature od 20°C, dakle i kod nešto niže od djelovanja sumpora u prahu, pa je i to jedan od razloga što se onaj u prahu malo upotrebljava i samo u nuždi. TRAJANJE djelovanja nakon provedenog prskanja iznosi 10 do 12 dana. U tome vremenu sumporne čestice postupno ishlapljuju i djelovanje mu je sve slabije, pa ga nakon isteka tog roka valja prskanjem obnoviti. Prekoračimo li taj maksimalni rok možemo doživjeti veliko razočaranje. Kod nižih temperatura primjenjujemo ga do 0,4 %, a što je temperatura viša, snizujemo koncentraciju sve do 0,2 %. U pravilu se močivi sumpor miješa sa sredstvima protiv peronospore, no valja znati da za toplijeg vremena, a posebno pomiješan s bakrenim fungicidima, može izazvati jače paleže na lozi. Stoga oprez kod temperatura koje prelaze 30°C.

Sam se močivi sumpor dobro miješa s vodom a i peronosporicidima. Inače, u pravilu je koncentracija koja se najčešće upotrebljava 0,2%, sama ili pomiješana s peronosporicidom. Naprotiv, uoči li se napad pepelnice, ide se na višu koncentraciju, no najviše do 0,4 %. Međutim, ako se protiv peronospore primjenjuju bakreni preparati, koji podižu osjetljivost boba na pepelnicu (po Hillebrandu), povisuje se koncentracija močivih sumpora u mješavini do najviše dopuštene kod na pepelnicu osjetljivih sorti. No to se ne smije izvoditi kod velike vrućine, jer može doći do paleža. Kod naših pregleda vinograda nailazili smo na slučajeve paleža kad je vinogradar mislio da je riječ o posljedici pepelnice.

Objasnili smo koju koncentraciju močivog sumpora možemo upotrebljavati i da je to ovisno, u prvom redu, o vrućini i o samoj pojavi pepelnice.

Mnogi će nam reći da su upravo to i činili a uslijedio je ipak jak napad pepelnice. Zašto?

Tu je, po našem mišljenju, riječ ili o prekasnom početku prskanja ili o nedovoljno odabranim koncentracijama, a pepelnica je bila već nastupila. Stoga treba strategiju mijenjati. Na žalost, još nema aparata za praćenje i nadzor (automatski) uvjeta, pojave i razvoja pepelnice, već smo vezani na vlastita poznavanja i praćenja, što kod peronospore nije slučaj. Zato smo i tako opširno obradili onu promjenu u prezimljenju, jer ona uvjetuje raniju pojavu pepelnice u onim vinogradima, gdje je to prezimljenje uzelo maha. Nema ni razrađene metode koja bi to mogla pratiti nego se vinogradar mora oslanjati na vlastita znanja i iskustvo.

Danas se program prskanja protiv pepelnice ravna prema jačini prošlogodišnjeg napada tog vinograda pepelnicom. Ako je taj napad bio vrlo jak, onda se mora prvo prskanje provesti rano, u stadiju razvoja trećeg lista. To je, dakako, mnogo ranije nego prvo prskanje protiv peronospore.

Ako je prošlogodišnji napad bio slabiji te se ovogodišnji napad ne vidi, tada se kombinira prvo prskanje protiv peronospore s prvim prskanjem protiv pepelnice. A mi smo dosad preporučivali drugo prskanje protiv peronospore s prvim prskanjem protiv pepelnice, što je u današnjim uvjetima, kad se zna da ona prezimljuje u dobroj mjeri i u pupu, prekasno. Za ta se prskanja mogu primijeniti močivi sumpori ili novi organski fungicidi, a i dinokap.

Daljnji se rokovi ravnaju - u normalnim slučajevima - prema rokovima prskanja protiv peronospore, s tim da razmaci ne prelaze 12 dana, jer tada je poludjelovanje na pepelnicu zbog isparenja sumpora već preslabo ili je ispran pa loza ostaje nekoliko dana bez sumpora kao zaštite. A ako su u tom razdoblju uvjeti za pepelnicu pogodni, evo ga u punom razvoju nakon isteka inkubacije. A prva jača pojava pepelnice znači obilno stvaranje novih i svježih konidija i nove zaraze, utoliko više što - i to valja znati - konidije pepelnice ne trebaju za klijanje - pa ni zarazu - kap vode, nego je dovoljno da zrak u nasadu bude zasićen vlagom. A to je u današnjim gustim sklopovima, i zbog jače gnojidbe i gustoće čokota, redovita pojava, posebno nakon završetka cvatnje i zatvaranja grozdova, dakle u drugoj polovici srpnja, kad je vlažnost u nasadu visoka zbog jačih razlika u temperaturi dana i noći. Zbog toga se pepelnica tada pojavi u vinogradu, ali posebno na bobama, a onda je intervencija prekasna.

Ako u vinogradu postoji opasnost od jake pojave pepelnice, nemojmo se u prskanjima ravnati po peronospori, nego provedimo posebno prskanje protiv pepelnice, primjenjujući, ako ih imamo, i nove organske fungicide iz popisa sistemički djelujućih preparata.

Pepelnica je ove godine mnogim vinogradarima štetnija i opasnija od peronospore.

Razgledajući vinograde, nailazi smo, na vrlo jake napade, bobe i grozdovi su propadali iako su, kako su tvrdili vlasnici, poduzeli sve njima poznate mjere prskanja erisificidima. Mnogi su tvrdili kako je oslabila toksična vrijednost sumpora, međutim mi smo se tom pitanju posvetili i iznijeli bismo da dosad nigdje u literaturi nismo našli podataka koji bi iznosili rezultate da je pepelnica pokazala otpornost na sumpor, u stručnoj literaturi se dalje preporučuje upotreba močivog sumpora i onog u prahu.

Prema tomu, neuspjesi i naših i drugih vinogradara imaju drugi uzrok. Mi smatramo da je jak napad pepelnice ove godine posljedica prekasnog početka prskanja protiv nje, a poznato je da ju je teško suzbiti kad jednom probije i da se tada naglo širi, posebno ako je mjesec s toplim danima i hladnijim noćima (kolovoz).

U novije vrijeme u nas je također priznato dosta novih, organskih preparata - erisificida. Međutim nedavno je priopćeno da ti "IBE", inhibitori ergosterolala nisu, u punom smislu, sistemični fungicidi nego da je riječ o skupini lokosistemičnih (skupina triazola). U njoj je više i u nas priznatih kao sistemičnih fungicida.

Razlika je između lokosistemičnih i "pravih" sistemičnih fungicida: pravi sistemični fungicidi prodiru u tkivo i u njemu dalje kolaju sokom u svemu uzduž i poprijeko stanice i tako se prošire i toksički djeluje na patogeni organizam u svom tkivu. A lokosistemični pak prodiru samo plitko ispod onog mjesta gdje se nalaze deponirane kapi s preparatom i to plitko ispod same kapi, ali ne uokolo nje. Zato se za njih mora trošiti 400-600 l-/ha vode, i to vrlo kvalitetnom tehnikom kako bi bile u kapima što finije raspodijeljene. Inače djeluje zadovoljavajuće, što se posebno naglašava u uputama o njihovoj upotrebi. I kod nas su uočeni slučajevi gdje je vinogradar i sistemičnim u nas priznatim preparatom postigao slabiji uspjeh u onoj brzoj intervenciji kasne pepelnice gdje, vjerojatno, uzrok leži u slaboj tehnici primjene. Jer smo, opet, u susjednoj parceli imali s istim preparatom dobar uspjeh, vjerojatno dobrom tehnikom prskanja.

Kako je poznato svi ti kod nas priznati sistemični erisificidi zadovoljavaju, ali samo uz dobru tehniku prskanja.