Rezidba oštećenog vinograda

Klima jednoga kraja jedan je od najznačajnijih faktora za uzgoj vinove loze, što je najviše izraženo u kontinentalnom području, u sjevernim krajevima, gdje su česte niske temperature zimi, koje mogu izazvati vrlo velike štete na trsovima vinove loze. Izmrznuti mogu rodni pupovi, jednogodišnja rozgva, krakovi pa i cijelo stablo trsa. Kod slabo otpornih sorti rodni pupovi izmrzavaju već kod -12°C, a kod nekih otpornih sorti tek kod -21°C do -25°C. Posljednje velike štete od niskih temperatura bile su zimi 1984/85. i zimi 1985/86 godine, kad se temperatura spustila i do - 27°C i tako držala danima a štete su bile katastrofalne! To je najviše bilo izraženo u sjevernom i sjeverozapadnom dijelu Hrvatske. Izmrzli su rodni pupovi, a dobrim dijelom kod nekih sorti (kraljevina, štajerka) i cijela stabla s krakovima!

 

Vinograd oštećen smrzavicom

Prije svega treba utvrditi postotak izmrznutih rodnih pupova, što se čini presijecanjem pupa oštrim nožem. Zdrav pup je na presjeku zelene boje, a izmrzli pup smećkasto je crne boje. Ukoliko utvrdimo da je izmrzlo do 50% rodnih pupova, ostavljamo kod sorti koje se kratko režu veći broj kondira, a kod sorti koje se režu dugo ili mješovito ostavljamo dulje lucnjeve. Važno je da ostavimo toliko zdravih rodnih pupova po trsu koliko bi ih bilo da nisu izmrzli.

Kod jačeg izmrzavanja, kad je izmrzlo više od 80% rodnih pupova, možemo rezati tako da ne skidamo stare lucnjeve već po njima ostavimo nekoliko lucnjeva i reznika kako bi smo trsu osigurali što bržu regeneraciju, a nama donekle zadovoljavajući urod grožđa.

Ukoliko su pak izmrzli svi rodni pupovi, možemo o rezati sve jednogodišnje mladice na kratko (na slijepo oko), a kasnije izrasle mladice iz slijepih oka pincirati kad imaju 6 do 8 listova. Na taj način ćemo isforsirati zapreke koji mogu dati zadovoljavajući prinos grožđa. Naravno da će kod kasno rodećih sorti u sjevernijim područjima to grožđe teško sazrijeti.

Ako je pak došlo do izmrzavanja cijelih trsova, moramo provjeriti gdje na neizmrzlom dijelu trsa iznad cijepljenog mjesta ima zdravih spavajućih pupova, te iz tog dijela uzgojiti mladicu za novo stablo. Izmrzli dio trsa otpilimo 4 do 5 cm iznad novoformirane mladice za stablo.

Vrlo je važno da izmrznutim trsovima čitavu godinu posvetimo punu pažnju, tretiramo ih kao "bolesnike", uz pravilne ampelotehničke mjere, pravilnu gnojidbu i zaštitu od bolesti i štetnika!

U vinogradima koji su u protekloj godini stradali od kasnih proljetnih mrazeva a nisu pretrpjeli štete od niskih zimskih temperatura, režemo normalno prema osnovnim načelima rezidbe, poštujući osnovni uzgojni oblik (dvokrak, trokrak i drugo). Moramo paziti, jer ćemo nailaziti na zatajene prošlogodišnje reznike na kojima su od mraza stradali i glavni pupovi sa suočicama, pa u tom slučaju moramo birati lucanj za rod i novi prigojni reznik na starom prošlogodišnjem lucnju. Prigojni reznik sa 2 do 3 pupa možemo također potražiti i na nerodnom dijelu trsa, ali što bliže glavnoj žici i kraku trsa, kako bismo sačuvali osnovni uzgojni oblik.

 

Vinograd oštećen tučom

Tuča može oštetiti vinovu lozu u svim fenofazama razvoja, a najveće štete nastaju ako padne dok mladice još nisu dosegle visinu žice, odnosno još nisu povezane uz žicu. U toj fazi su mladice najosjetljivije, lako se otkidaju jer nisu dovoljno očvrsnule u bazalnom dijelu. Naravno da veličina šteta ovisi i o intenzitetu tuče i vremenu trajanja.

U vinogradima oštećenim tučom u toj fazi moramo odmah pristupiti rezu dijela oštećenih mladica ili cijelih mladica ukoliko su oštećene u bazalnom dijelu. Na taj način ćemo izazvati tjeranje novih mladica iz preostaloga zdravog dijela, odnosno iz suočice pupa. Tako možemo dobiti zadovoljavajući rod grožđa u toj godini. Nakon tuče moramo odmah zaštititi vinograd jednim od fungicida, najbolje na bazi bakra.

Ukoliko je vinova loza stradala od tuče u kasnijoj fazi razvoja, kad su mladice već dugačke ili uložene u žicu; ne poduzimamo nikakve mjere rezidbe jer ionako grožđe iz zaperka ili iz suočice ne bi više dozorilo. U takvim slučajevima obavljamo samo pojačanu zaštitu od bolesti i ako je vinova loza izgubila mnogo lišća, nastojimo sačuvati što više novog lišća iz zaperaka!

Nažalost, štetno djelovanje tuče prenosi se i u slijedeću godinu, jer oštećeni trsovi imaju smanjenu otpornost na niske temperature i smanjen potencijal rodnosti! Loza oštećena od tuče koja se ostavlja kod rezidbe na nove lucnjeve i reznike, lako se lomi kod vezanja a neizbježno ima na sebi i oštećenih rodnih pupova. Zato pri rezidbi moramo po mogućnosti birati što manje oštećene rozgve i ostavljati dulje lucnjeve. Ukoliko je loza osobito jako stradala od tuče i teško je pronaći manje oštećenu rozgvu na rod (lucanj), možemo obaviti i kombiniranu rezidbu (kao što je opisana kod rezidbe nakon smrzavica, u zimi), odnosno ostaviti stare lucnjeve i na njima nekoliko novih lucnjeva i reznika. U toj godini treba posebnu pažnju posvetiti plijevljenju, kako bismo osigurali prigojno i rodno drvo za, iduću godinu!

I na kraju, moramo napomenuti da velike štete mogu nastati kad tuča zahvati mladi vinograd u osnivanju, posebno u drugoj vegetacijskoj godini kad smo već izabrali mladice za buduće stablo, a one su već dovoljno visoke! Ako su te mladice znatno oštećene od tuče moram ih idućeg proljeća u rezidbi vratiti (obrezati) natrag na dva i formirati nove mladice za stablo. Na taj način smo godinu dana u zaostatku, ali ukoliko bismo ostavili ozlijeđenu rozgvu za stablo, ono ne bi zbog ozlijeđenih provodnih snopova moglo hraniti trs pod opterećenjem. No, u takvom slučaju ima metoda kad ne moramo izgubiti vegetacijsku godinu, a sastoji se u slijedećem: novoizraslu mladicu (jednu) koju smo odabrali za buduće stablo, pinciramo čim izraste preko glavne žice, a od isprovociranih izraslih zaperaka odaberemo samo dva najpovoljnija položena za buduće krakove (ili tri za trokrak) te sve preostale odstranimo. Naravno, to ne preporučujemo kod slabijih trsova, jer nisu još razvili dovoljno jak korijenov sustav.