IZBOR FUNGICIDA ZA ZAŠTITU VINOVE LOZE
Protektivni ili sistemični?

Da, odmah naglasimo: vrlo često utvrdimo da ta dva pojma što je protektivni, a što je sistemični fungicid, nisu posve jasna. A ako nisu jasna, kako se možemo odlučiti što ćemo upotrijebiti.

Prije smo imali na raspolaganju samo protektivne fungicide, prvo samo bakrene, a onda se na tržištu pojavio niz različitih organskih protektivnih fungicida. Već tada je običnom vinogradaru izbor bio težak. A dolaskom nekoliko sistemičnih izbor mu je još teži.

Na koji način djeluju protiv peronospore (a i ostalih gljiva) s jedne strane protektivni i kakav je mehanizam djelovanja sistemičnih fungicida? Njihov je mehanizam toksičnoga (otrovnog) djelovanja posve drugačiji, pa iz toga mogu slijediti i zaključci za što da se odlučimo, dakle koji furigicid i kad ga upotrijebimo.

Da prvo obrazložimo kako djeluju protektivni (zovu ih još i preventivni, profilaktički) fungicidi. Mi njima obavljamo prskanje (ili orošavanje) i kapi vode u kojoj se nalazi fungicid padnu na, površinu organa loze. Tu zasuše i tako na organima ostaje zasušena mrlja koja se tih organa dobro drži, a sastoji se od naslage dotičnog fungicida. Padne kiša ili preko noći nastaje rosa. Tako su organi loze pokriveni kapima vode od kiše ili rose. Te se kapi nalaze i iznad zasušenih mrlja od fungicida. Postupno, ali u vrlo malim količinama, taj se fungicid "otapa" iz mrlje i prelazi u kapi vode od kiše i rose. Dakle, KAP BIVA TIME ZATROVANA! Vjetar ili kiša nanesu konidiju (trusku, sporu) peronospore na takvu i u takvu zatrovanu kap. Konidija peronospore može klijati samo u kapi vode, i tako ona i pokuša. Ali kako je dotična kap vode iznad mrlje s fungicidom zatrovana, to ugiba ili sama konidija ili, što je češće, proklije, ali onda strada njezina klična cijev, koja je na otrov još osjetljivija. Navedimo da su to kod peronospore zapravo zoospore, koje nastaju iz konidije što izazivaju zarazu, stoga one stradaju. TAKO UGINU PRIJE NEGO ŠTO PRODRU U ORGAN LOZE PREKO PRIRODNIH OTVORA KOJE ZOVEMO PUČI. Dakle, u tom slučaju ne dolazi do zaraze, fungicid uništi prokli-jalu zoosporu PRIJE nego što je uspjela zaći u unutrašnjost biljnih organa, u list ili bobicu. NIKAKVA DRUGOG DJELOVANJA NEMA PROTEKTIVNI FUNGI-CID! Primjerice, ako se jučer odigrala uspješna zaraza, ako je dakle uzročnik peronospore uspio prodrijeti u unutrašnje tkivo lista, nema više nikakve mogućnosti spriječiti razvoj bolesti protektivnim fungicidom. Pa, to je i razumljivo, jer se taj fungicid nalazi samo na površini poprskanih organa, ne zalazi u unutrašnjost organa loze, a GLJIVA JE JUČER POBJEGLA U TKIVO I U NJEMU ĆE SE NESMETANO ŠIRITI, iako danas dakle samo 1 dan prekasno, obavimo prskanje. Ono će nam pružiti zaštitu samo protiv slijedeće zaraze dakle kad jučer ostvarena infekcija na lišću loze oblikuje novu generaciju spora (konidija). Iz izloženog je jasno da protektivni fungicid mora biti stavljen (deponiran) na organe loze prije nego što dođe do zaraze, dakle da moramo pratiti podatke antiperonosporne službe i na vrijeme staviti naslagu - mrlje protektivnog fungicida prije zaraze.

Zaključak: kod tih se fungicida moramo držati rokova prskanja da lozu zaštitimo OD ZARAZE, A NE OD BOLESTI!

Dalje, valja još nešto istaknuti: Nakon obavljenog prskanja, loza i DALJE RASTE, pa se tako na izbojima razviju novi listovi, a ONI NISU POPRSKANI. PA STOGA NISU NI ZAŠTIĆENI. ZATO se prskanja protektivnim fungicidima moraju ponavljati, da se i ti, novoizrasli listovi (i bobe) zaštite. Pa i na starim, poprskanim listovima, kiša postupno ispire naslagu fungicida, te ona sve slabije djeluje, napokon bude i tu preslaba i potrebno je prskanjem dati novu zaštitnu naslagu.

Druga je stvar sa sistemičnim fungicidom. I njime poprskamo lozu, pa se zadrže kapi vode s fungicidom kao i kod onih prvih. Međutim, sad velik dio tog sistemičnog fungicida biva "upijen" od organa loze. dakle ulazi u unutrašnjost loze i tamo se postupno kolanjem sokova proširi u tkivo svih zelenih dijelova, šireći se pretežno i prvenstveno prema gore, dakle prema novoizraslim listovima. Tako se taj fungicid nalazi u samom tkivu, u stanicama, djelujući otrovno na hife odnosno micelij gljive peronospore u samom tkivu, pa on ugiba, gljiva se zatruje i prestaje rasti. TU JE, KAKO VIDIMO RIJEČ O LIJEČENJU BOLESTI, U TOME JE RAZLIKA. MI TOM SKUPINOM FUNGICIDA MOŽEMO ZAUSTAVITI RAZVOJ PERONOSPORE KOJA JE VEĆ U LISTU, dakle koja nam je pobjegla i uspjela izazvati zarazu. Dakle, dogodi li se da je zaraza ostvarena, posebno ako je ostvarena u nešto jačoj mjeri (a to može biti već u drugoj generaciji peronospore), potrebno je intervenirati sistemičnim fungicidom. On će, uništivši unutrašnji micelij gljive, ne samo zaustaviti bolest u listu nego tada neće biti ni fruktifikacije, gljiva dakle neće - jer je uginula - stvarati nove konidije (odnosno zoospore u njima), pa nema novih zaraza. Osim toga, veći ili manji dio (ovi-sno o pojedinom sistemičnom fungicidu) i sistemičnog fungicida OSTAJE na površini organa loze i tako je štiti i od zaraze, dakle djeluje kao i protektivni fungicidi. S obzirom na to da se veći dio istog nalazi u organima loze, nema ispiranja kišom. Valja reći da se i sistemični fungicidi postupno u unutrašnjosti loze razgrađuju, a dio koji je zaostao na površini također se ispere. Ipak, razmaci između 2 prskanja kod sistemičnih su fungicida veći. U prosjeku, ali to svake godine znatno varira kod prskanja protektivnim računa se kao prosječan razmak 8-10 dana, a kod sistemičnih fungicida 10-14 dana.

Što sad, dakle, odabrati nakon ovih razjašnjenja? Po našem mišljenju, a to smo se već uvjerili u praksi kad još nije bilo sistemičnih fungicida, dobrim rasporedom prskanja može se postići sigurna zaštita i protektivnim fungicidima. Ipak, kako nikad nismo sigurni neće li nam peronospora "pobjeći", dobro je da svaki vinogradar ima sistemične fungicide (i upotrebljava ih) koje će kao sigurne moći u tom slučaju primijeniti kombinirajući i mijenjajući jednom fungicid iz jedne a zatim iz druge skupine.

Još jedno objašnjenje: često nas vinogradari pitaju zašto se u tim sistemičnim fungicidima nalazi ili bakreni fungicid ili koji protektivni organski. Tomu je, u osnovi, razlog što gljiva uzročnik peronospore može u nekim slučajevima dosta brzo postati otporna na sistemični fungicid, pa dodatak to usporava odnosno sprečava. Tako je i s ostalim gljivama i one brzo postaju, jedne brzo druge sporije, otporne na sistemične fungicide. To nije tako čest slučaj s protektivnim fungicidima.