Iako su drvene bačve najskuplje vinske posude, a njegovanje vina u njima zahtijeva više rada i pažnje nego s vinima u bilo kojem drugom suđu, danas svaki vinar koji se odlučuje stručnije baviti proizvodnjom vina poglavito crnih ili barrique vina koja će nakon zrenja puniti u boce, želi u svom podrumu imati barem po koju bačvu.

Upravo zbog prirodnosti i uz nju vezane osjetljivosti drveno sude i vino u njemu traži pored pažnje vinara, i pažljivo odabran prostor. Suhi nadzemni podrumi nisu pogodni za čuvanje vina u drvenom sudu. Pored niske i ujednačene temperature tijekom cijele godine od 10 do 15 °C, ovaj prostor mora imati i visoku relativnu vlagu zraka. Vlaga zraka treba se kretati od 80 do 85 posto što se postiže ukapanjem podruma i svodnim stropom. Što je podrum dublje u zemlji, temperatura će biti ujednačenija, a potrebna vlaga u prostoru postiže se na način, da se dio poda ispod bačava ne betonira, već se posipava grubljim šljunkom. Ovakva izvedba poda moguća je samo na terenima kod kojih je razina podzemnih voda ispod razine podruma. U tom se slučaju betonira samo središnji hodnik, koji treba izvesti tako da ima dobar pad (3 do 4 posto) od sredine prema bačvama, gdje se nalaze s obje strane hodnika plići otvoreni odvodni kanali.

Odvod vode moguće je izvesti i na sredini hodnika pomoću kanala s rešetkom, ali je to lošije rješenje, jer se prljava voda od pranja bačava razlijeva po hodniku. Širinu hodnika određuje najveća bačva, kako bi se bez rastavljanja mogla iznijeti iz podruma. Uobičajena širina hodnika je 1,5 do 2,2 m. Između zida i bačava ostavlja se prolaz od 0,50 do 0,70 m, a od bačve do stropa podruma treba ostati najmanje 0,50 m. Ako se u podzemni podrum s bačvama ulazi izvana, poželjno je predvidjeti predvorje, koje štiti podrum od izravnog utjecaja vanjske temperature, a ujedno može služiti za pranje manjih bačava (barrique). Pažljivi podrumar zatvorit će uvijek vanjska vrata predvorja prije otvaranja podrumskih vrata. Provjetravanje podzemnog podruma obavlja se pomoću manjih prozora, ako prostorija jednim dijelom izlazi iz zemlje ili ventilacijskim otvorima koji izlaze na površinu, ako je podrum potpuno pod zemljom. Razmještajem tih otvora valja osigurati prozračivanje svih dijelova podruma. Prozore svakako treba zaštititi punim drvenim zatvorima (škurama), jer izravne sunčeve zrake ne koriste ni bačvama ni vinu. Mrežama na prozorima sprječava se ulazak životinjica prilikom provjetravanja podruma. Ležišta za bačve izrađuju se od kamena, ona su lijepa i trajna ali skuplja, i od drvenih greda ili betona. U vlažnom podrumu drvene grede nisu najpraktičnije, teško se održavaju i brzo propadaju.

Dobro rješenje za prednje ležište bačava jest od betona izliveno postolje (greda) koje se proteže cijelom dužinom hodnika, a prekinuto je samo drenažnim otvorima koji omogućavaju vodi od vanjskog pranja bačava da otječe u odvodne kanale. Visina postolja najčešće je oko 40 cm, a najbolje je kada je ona ista s jedne i s druge strane hodnika.

Na postolje se postavljaju bačve i uglavljuju s 4 trokutasta klina koji na sebe preuzimaju dio tereta bačava. Klinovi se izrađuju kao kvadar sa stranicama od 9 x 12 cm dužine 30 cm, koji se zatim prereže po dijagonali. Na taj se način dobivaju klinovi trokutastog profila sa stranicama 9x 12 x 15 cm dužine 30 cm. Bačva leži na stranici od 12 cm. Kada su bačve različitih dužina, stražnja ležišta ne mogu biti zajednički izlivena, već se izrađuju kao pokretna, da se mogu pomicati naprijed i natrag kako to bačva iziskuje.

Zbog orijentacije u odabiru prostora u tablici su navedene dimenzije bačava raz1ičitih ve1ičina. Oblik bačava razlikuje se od jedne do druge bačvarije, pa su neke mjere označene u rasponu.

Visinu podrumskog prostora za bačve određuje najveća bačva. Kreće se od 2,7-3,5 m. Bačve od svih vinskih posuda najlošije koriste podrumski prostor, a tome se može doskočiti tako da se manje bačve postavljaju u dva reda po visini. U tom se slučaju postavljaju na postolja koja leže na donjem redu bačava ili na polici od drvenih greda.

Ovaj je prostor prožet romantičnim odnosom prema vinu, pa ga tako treba i oblikovati. Najcjenjeniji su podrumi kamenih zaobljenih zidova, ali to su rijetki, naslijeđeni prostori, na žalost često zapušteni, ili grubo modernizirani. Maštovitom rasvjetom i detaljima može se i u novoizgrađenom prostoru stvoriti željena atmosfera.

U ovom dijelu podruma potrebno je osigurati priključke za vodu, a kanalizacija se izvodi pažljivo kako neugodan vonj ne bi zagadio atmosferu podzemnog podruma. Rasvjetna tijela moraju biti vlagonepropusna, utičnice zaštićene po propisima, i po mogućnosti treba osigurati dovod niskovoltažne struje za prijenosne svjetiljke.

Ako se u podzemni dio podruma ulazi samo užim stepenicama s gornje etaže, bit će potrebno predvidjeti u stropu otvor za spuštanje i većih tereta. Kada je izvan upotrebe, otvor se pokriva najbolje masivnim poklopcem izrađenim od drvenih gredica, s upuštenim ručicama za podizanje. Veličinu otvora treba prilagoditi bačvama, a nekad će trebati spustiti i po koju paletu vina. Ako prostor dopušta, najbolje je ostaviti otvor 2 do 2,25 m. Za dizanje i spuštanje tereta može poslužiti teretno dizalo ili jednostavni kran. Za transport vina prema bačvama ili iz njih u punionicu treba predvidjeti u stropu uz vertikalni zid ili stup otvor za vinske cijevi. Vinovod od dvije cijevi može biti stabilan od nehrđajućeg čelika, stakla (češka proizvodnja) ili plastike, a može se ostaviti samo otvor kroz koji se provlače po potrebi pokretne cijevi od armirane plastike. Kada nije u upotrebi, otvor se zatvara poklopcem.

Uže stube koje spajaju podzemne prostorije s višenamjenskim prostorom mogu biti izrađene iz rešetkastoga toplo pocinčanog ili nehrđajućeg čelika, a svakako moraju biti protuklizne izrade. Vrata treba postaviti na vrhu ili na dnu stubišta, da se osigura potrebna mikroklima podzemnog dijela.