CRVENI VOĆNI PAUK
Opis: Na napadnutom lišću isprva se vide žućkaste točkice koje ubrzo poprimaju ljubičastocrvenkastu ili ljubičastosmedu boju, a koncentrirane su uz žile. Ove se pjege spajaju, i list se suši. Često se list deformira. Pri kasnijem napadu lišće je svjetlije, žuti i suši se, a može posmeđiti i otpasti. Zimska su jaja na rozgvi crvena, velika 0,1- 0,15 mm, te se njihove nakupine, koje su najviše koncentrirane uz pupove i koljenca, vide i prostim okom. Najviše ih ima na dvogodišnjem drvu, manje na jednogodišnjem, a najmanje na starijem drvu. Ličinke su isprva narančaste, a kasnije crvene, dok su odrasli oblici jarko crvene boje, dugi 0,3-0,4 mm. Zadržavaju se na naličju lišća u finoj paučini. Ljetna se jaja nalaze na naličju lišća uz žile, svijetlo crvene su do narančaste boje, katkada i bezbojna.
 |
 |
 |
 |
Štetnost: Crveni voćni pauk (Panonychus ulmi) napada vinovu lozu i voćke. Osim ove vrste, lozu mogu napasti i neke druge vrste crvenih pauka. Najveće štete nastaju u vrijeme kretanja loze ako je zaraza jaka. U posljednjih tridesetak godina svuda u svijetu, pa tako i u nas, naglo je porasla pojava crvenih pauka, kako na vinovoj lozi, tako i na voćkama. Štoviše, crveni pauci nisu ranije bili uopće smatrani štetnicima vinove loze. Razloga za povećanje njihove štetnosti ima više. Jedan je široka upotreba nekih insekticida (DDT, karbaril, partion) i fungicida (kaptan, tiram, ditlanon, folet, dodine), koji pogoduju jačem razmnažanju crvenih pauka (povećanjem plodnosti i duljine života, uništavanjem prirodnih neprijatelja). Novi uzgojni oblici, pojačana gnojidba i vremenske prilike također su pozitivno djelovali na povećanje pojave i štetnosti crvenih pauka.
Biologija: Voćni crveni pauk prezimi kao zimsko jaje, kojih katkada na 1 dužnom metru rozgve ima i više tisuća. U travnju započinje izlazak ličinki iz jaja, obično nekoliko dana prije kretanja vegetacije, i traje oko mjesec dana. Razvoj ličinki završava se za desetak dana, kada se pojavljuju odrasli oblici, koji nakon oplodnje odlažu ljetna jaja. Ovakav se razvojni ciklus ponavlja nekoliko puta u toku godine, jer crveni pauk u našim uvjetima ima na godinu 6-8 generacija. Toplo i suho vrijeme pogoduje razvoju ovih štetnika, pa u povoljnim godinama u polovici ili još češće na kraju ljeta maksimalno se poveća broj crvenih pauka na lozi.
Suzbijanje: Ujednačena i pravilna gnojidba, bez pretjerane upotrebe dušika, smanjuje opasnost od voćnog crvenog pauka. Zimsko se prskanje drži potrebnim kada se na dužnom metru nađe više od 500-1000 jaja, kod nekih sorti čak 5000. U vrijeme razvoja izboja suzbijanje se drži potrebnim ako je zaraženo preko 60-70% listova, a ljeti kad je zaraženo preko 30-45% listova. Zimsko prskanje čokota sredstvima na bazi DNC je zabranjeno, dok je dozvoljena uporaba organofosfornih sredstva (u fenofazi pupa C-D). Kasnije se može upotrijebiti i neki od akaricida (u fenofazi prvih listića E). Kad je zaraza jača, zimskim jajima treba proljetno tretiranje izvršiti kada je oko 30% ličinki izašlo iz jaja, što se najčešće poklapa s početkom kretanja vegetacije (kada je duljina izboja 3-8 cm). Za to se koriste kemijski preparati tkz. akaricidi. Kasnije, u tijeku vegetacije, tretira se akaricidima ili organofosfomim insekticidima, koji također djeluju na crvene pauke, samo ako se opazi pojačani napad. Primjena organofosfornih insekticida u toku vegetacije protiv crvenog pauka ima prednost kad osim ovog treba suzbiti i neke štetne insekte. Ne smije se češće upotrebljavati jedan te isti insekticid ili akaricid, kako se ne bi razvila rezistentnost crvenih pauka prema tim, pa i srodnim sredstvima. I neki fungicidi, koji se uzimaju protiv pepelnice, npr. dinokap ili močivi sumpori, suzbijaju crvene pauke, pa je za slabije zaraze moguće primjenom ovih fungicida protiv pepelnice izbjeći potrebu za posebnim suzbijanjem crvenih pauka.
