HRVATSKI SOKOL U KRIŽEVCIMA

RAD HRVATSKOG SOKOLA DO 1914.
(21)

Sokolski pokret nastaje u češkim zemljama 1862. godine , kad se, nakon Bachovog apsolutizma, počinje buditi nacionalna svijest u pojedinih slavenskih naroda. Nosioci pokreta uglavnom su liberalno usmjereni građanski slojevi, a sam pokret u svom nastajanju imao je značenje obrane od tuđinskog pritiska odnarođivanja i borbe slavenskih naroda za politička, kulturna i ekonomska prava u Austro-Ugarskoj.

Na južnoslavenskim prostorima prvo sokolsko društvo nastaje u Sloveniji 1863. godine pod nazivom "Južni sokol", ali već 1867. biva raspušteno i obnovljeno 1868. kao 'Telovadno društvo Sokol" u Ljubljani. Upravo posjet Južnoga sokola 1866. zagrebačkom pjevačkom društvu "Kolo" pridonio je osnivanju prvog "Hrvatskog sokola" u Zagrebu - 1874. godine. Primjer Zagreba slijede Varaždin, Bjelovar, Zadar, Koprivnica itd.

Slijedeći primjer okolnih mjesta i jačanjem nacionalne svijesti u drevnom gradu Križevcima, nekoliko odličnika i uglednih osoba osnivaju u studenome 1904. "Hrvatski sokol" u Križevcima radi unapređenja tjelovježbe i tjelesnoga zdravlja. Prvi starješina gradski je fizik dr. Fran Gundrum Oriovćanin, jedna od najosebujnijih osoba u gradu onoga doba. Gundrum ostaje na toj dužnosti, otprilike, jednu godinu.

Godine 1905. starješinom postaje Žiga pl. Äugh, zdravstveni nadsavjetnik, ali i on kao starješina djeluje relativno kratko, do sredine 1907. kad biraju Milutina Urbanyja, koji će tu dužnost obavljati nekoliko godina i pod čijim vodstvom dolazi do procvata i razvoja sokolskog pokreta u gradu.

U korištenoj gradi i dokumentima autorica ovoga teksta nije naišla na izvješća o radu u prvoj godini postojanja, te se može pretpostaviti kako se radilo na okupljanju članstva. Knjiga zapisnika sa sjednica započinje godinom 1906., iz koje knjige izdvajamo samo neke zanimljive aktivnosti, ali i neizbježne probleme na koje je križevački "Hrvatski sokol" nailazio.

Tako se 1907. moli Narodna čitaonica za iznajmljivanje prostora za vježbanje, a istovremeno se od Gradskog poglavarstva traže prostorije u staroj školi. Kako je vidljivo iz kasnijih zapisnika, pitanje stalnog prostora neće se dugo riješiti, čak niti izgradnjom Hrvatskoga doma 1913. godine na mjestu dotadašnje čitaonice.

Godine 1907. - koju karakteriziraju rad prosvjetno-pučkog odbora i organiziranje pučkih predavanja - ustanovljuje se Sokolska knjižnica kojoj se daje na upravu i pučka knjižnica; prvi je knjižničar brat Ullman; izdaju se razglednice...

Između pučkih predavanja valja istaknuti ono Milana Marjanovića o pjesniku Silviju Strahimiru Kranjčeviću (1908.) i povjesničara Ferde Šišića (1910.). Značajno je djelovanje Sokola i u pomaganju drugim društvima, npr., prodajom izdanja "Male pučke biblioteke" karlovačkog Sokola, itd.

U svibnju 1909. godine osniva se Fond za sokolski dom kojemu je svrha prikupljanje priloga za izgradnju Doma. Prvi donator križevački je tiskar Neuman, s deset kruna, a u srpnju organizirana je tombola koja je donijela "čistih 347 kruna za dom". Na kraju godine Fond za dom ima uplaćene 383 krune.

U godini početka 1. svjetskog rata i Sokol je svoj rad morao prilagoditi novonastalim okolnostima. Do sredine godine djelovao je još samo Pučko-prosvjetni odbor koji je uspio održati četiri tečaja pismenosti (u Brckovštini, Đurđicu, Potočecu i u Križevcima). Pučka je knjižnica djelovala sve do 1916. godine kad je predana Narodnoj čitaonici. Godine 1914. planirala se proslaviti deseta obljetnica sokolstva u Križevcima, ali se ona (vjerojatno zbog rasplamsavanja ratnoga vihora) nije uspjela održati. Ponovno se okupljanje "sokolaša", prema Zapisniku, zbilo tek krajem 1918.

Društvo "Hrvatski sokol" u Križevcima bilo je, dakle, značajan čimbenik kultumog, društvenog, a napose sportskog života u gradu. Ono je svojim djelovanjem utrlo put sportskim društvima koja će kasnije nastati u gradu, a svojim prosvjetnim i kulturnim radom iznad svega je promicalo rodoljublje. Sokol je vrlo značajno djelovao na opismenjavanju ljudi. U početku rada Sokola aktivno su se uključili mnogi poznati građani: dr. Gundrum, dr. Šugh, Urbani, Ovčačik, Ullman te mnogi drugi, a valja spomenuti i one koji su materijalno ili na neki drugi način pomagali Sokolu. Npr., u Kolarićevoj gostionici održavale su se odborske sjednice; plemić Kiepach dopuštao je da se u njegovu šumu odlazi na izlete, a Neuman i Breyer ćesto se spominju kao oni koji su davali pripomoć u novcu.

Ovaj kratki pregled sokolskog rada u Križevcima do 1914. godine nastao je u želji da se objelodani rad još jednog društva koje je imalo značajnu ulogu u životu Križevaca na početku ovoga sto-ljeća, kako bi građani bili što bolje upoznati s poviješću svoga grada.

 

 

www.krizevci.net