Prvi
koji je službeno počeo ispitivati mučeništvo sv. Marka i njegovih prijatelja
bio je ostrogonski kardinal Petar Pazmany. On je naredio biskupu Mirku Losyju
da istraži cijeli slučaj. Biskup je ispitao četiri svjedoka: sakristijana
Eperrjessyja, Sofiju i Elizabetu Gadoczy i Katarinu Palffy. Skupljene spise
ove istrage Pazmany je poslao papi Urbanu VIII. (1623-1644.). Pismo je poslano
23. rujna 1628. g., a dva dana kasnije tj. 25. rujna poslaše hrvatski velikaši
okupljeni u Beču, čija smo imena naveli ranije, također pismo Svetoj Stolici.
Sljedeću istragu naredio je nadbiskup Đuro Lippay. Predsjednik u novoj komisiji
bio je Mgr. Franjo Leonard Szegedy. On je ispitao pod prisegom 13 redovnica
reda sv. Klare. Ono što su one ispripovijedale naveli smo u poglavlju Čuda
sv. Marka. No Sveta Stolica nije na to odgovorila. U prošlom stoljeću otac
Josip Boero zamolio je Svetu Stolicu da odredi komisiju koja bi ispitala mučeničku
smrt i čuda košičkih mučenika. Njegovu molbu je podupro i tadašnji primas
Ugarske Ivan Scitowszky. Kardinali sv. Zbora za obrede sastali su se 19. rujna
1859.g. u Rimu i dogovorili da se formira komisija. Papa Pio IX. sam je odredio
članove komisije 22. rujna. Po nalogu Svete Stolice istragu je trebao obaviti
nadbiskup Scitowszky. Prema uputama iz Rima on je odabrao četiri svoja kanonika:
Josipa Durgutha, Josipa Szabu, Karla Bubla i Ivana Zalka. Osim ovih izabrani
su nužni članovi koje crkveni zakon propisuje; dakle ukupno devet članova.
Još je sastavljen i odbor od šest članova za prikupljanje svih rukopisa. Komisija
je radila od 11. ožujka 1863. do 15. rujna 1864. i održano je trideset devet
sjednica. Osim crkvenih osoba tu su bili i liječnici koji su otvorili lijes
i utvrdili da je Pongraczu bilo 40 godina, Grodzieckom 35, a Marku Križevčaninu
39 godina. Liječnici su također izjavili da je Marku Križevčaninu i Melkioru
Grodzieckom odrubljena glava, dok je Pongracz imao dva udarca po glavi. Kosti
su im omotane i obilježene brojevima, a sv. Marko Križevčanin je dobio broj
dva. Svi skupljeni spisi su poslani u Rim 9. siječnja 1868. g. Provedena istraga
je odobrena, a papa Leon XIII. dopustio je da se postupak proglašenja blaženim
košičkih mučenika nastavi.
Na blagdan Bogojavljanja 1904. g. papa Pio X. saslušao je cijeli tijek slučaja
i dopustio da se postupak nastavi. Dana 26. siječnja 1904. održana je sjednica
Zbora za obrede. Izvršeno je glasovanje na kojem je određeno da se košički
mučenici mogu proglasiti blaženima. Odluka je pročitana 21. veljače 1904.
u dvorani konzistorija u Vatikanu u nazočnosti pape Pija X. i drugih crkvenih
dostojanstvenika.
Svečano proglašenje obavljeno je iduće godine. Na svečano proglašenje otišla je i hrvatska delegacija 8. siječnja na čelu s nadbiskupom Josipom Posilovićem, a njega prati njegov ceremonijar dr. Josip Lončarić koji će i izvještavati iz Rima. O tome nas obavještava Katolički list. Osim nadbiskupa u Rim su otputovali vladika križevački Julije Drohobeczki, kanonik križevački Dane Šajatović, biskupski tajnik Tomo Severović, među putnicima je i Vladimir Halper Sigetski komandeur papinskog reda sv. Grgura Velikog sa zvijezdom, Mons. Ivan Goszel, dekani Pinterović i Matković, župnici Mikić i Debeljak. Također je otputovala delegacija iz Križevaca da zastupa rodni grad sv. Marka, a u delegaciji su bili: križevački župnik Mirko Ferković, senator Živko i tri gradska zastupnika Golub, Horvat i Križe. Isti dan otputovali su i Josip Đurin i Janko Bedeković, nadstojnik i tajnik Marijine akademske kongregacije, sa zlatnim ljiljanom i "Petrovim novčićem" da u ime hrvatske mladeži predaju Svetom Ocu papi na poklon u znak vjernosti i odanosti prema Svetoj Stolici.