Biskup Drohobecki i borba za hrvatski jezik

Djelovanje biskupa Drohobeckog u novonastalim političkim uvjetima svakako je interesantno. Godine 1903. iz Hrvatske odlazi Khuen Hedervaryi, a zamjenjuje ga Teodor Pejačević. Hrvatima je na ruku išla i kriza koja je izbila između Ugarske i Cara. Naime Ugarska traži što veću autonomiju, osobito u uvođenju mađarskog jezika u vojsku. Kriza u Ugarskoj potrajat će čitavu 1904./5. godinu što će Hrvatskoj omogućiti povoljniju političku klimu za stvaranje novih političkih opcija. Dolazi do stvaranja novih političkih stranaka, kao i do drugačijeg političkog mišljenja kojeg nazivamo politikom "novog kursa." Politika novog kursa pokušava iskoristiti krizu dualizma u Monarhiji i ostvariti nekoliko svojih ciljeva: borba protiv Drang nach Ostena, podupiranje Mađara da ostvare personalnu uniju, da bi političkim taktiziranjem mogli ostvariti svoj cilj, a to je ujedinjenje Hrvatske i Dalmacije. Beč se uopće ne brine za Hrvatsku, a pogotovo ne za Dalmaciju koja je najnerazvijenija pokrajnja Carstva. Hrvati su mislili da će uspjeti riješiti svoje pitanje ukoliko pomognu Mađarima. Zbog toga dolazi do Riječke rezolucije. Čiji je osnovni program bio sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom, borba protiv germanskog Drang nach Ostena, novi izborni zakon, sudska neovisnost, građanska prava. Uskoro 17. listopada došlo je do Zadarske rezolucije kojom srpski političari podržavaju gore navedene želje Hrvata i Mađara. U prosincu (5.XII. 1905.) dolazi do stvaranja nove političke grupacije Hrvatsko srpske koalicije u koju ulaze, Hrvatska stranka prava, Hrvatska napredna stranka, Srpska samostalna narodna stranka, Srpska radikalna stranka i Socijal demokratska stranka. Stvarni vođa HSK je Frano Supilo. Na izborima u svibnju (od 3-5. svibnja) 1906 pobjeđuje HSK. U Hrvatskoj je zavladalo opće oduševljenje što se vidi iz pisanja M. Grlovića u njegovom Dnevniku.

Odlazak hrvatske delegacije u Budimpeštu pomno je pratio cjelokupni tadašnji hrvatski tisak. Ovisno o tome kojoj stranci su novine pripadal takvi su bili i njihovi komentari. Najobjektivniji i najdetaljnjiji izvještaj nalazimo u dneviku što ga je pomno vodio Milovan Grlović čiji zapis donosimo u cjelosti: Drohobecki osuđuje Narodnu stranku i traži njezin raspad. Danas poslije podne otišli su naši zastupnici u Peštu gdje im se sprema svečani doček, zapisuje 20. V. 1906. u svoj dnevnik M. Grlović.

Put hrvatske delegacije u Budimpeštu potanko je opisao Obzor. Zastupnici su krenuli vlakom sa zagrebačkog Glavnog kolodvora, a posebno svećani doček priređen im je u Križevcima "U Križevcu trgnula ih je iz razgovora ovacija, koju su koaliciji priredili đaci, u prisustvu brojnog općinstva, osobito seljaštva. Đaci su šeširima pozdravljali zastupnike i klicali : Živjela koalicija, živila Riečka rezolucija, živio dr. Šurmin, dr. Potočnjak, Pribičević, Banjanin, Đalski, živjela sloga Hrvata i Srba itd. Obćinstvo se je pridružilo ovaciji mladeži križevačke. Tuj ulazi u vlak biskup Drohobeczky. Vlak je nakon kratkog vremena krenuo dalje, a neki se zastupnici skupili oko Drohobeckoga i debatiraju" Vlak i u drugim krajevima (Koprivnica) srdačno dočekan i ispraćen. Po dolasku u Budimpeštu novinar Obzora obavio je razgovor s biskupom iz kojejeg vidimo njegovu trenutnu političku pozciju, kao i njegovo razmišljanje o tadašnjim političkim prilikama. Biskup smatra da je opozicija na dobrom putu, dok smatra da je ban Pejačević učinio nekoliko pogrešaka. Kao prvo biskup navodi da ga je i on savjetovao da napust Narodnu stranku što je on i učinio ali se je već drugi dan vratio ponovno u stranku. Biskup smatra da bi Pejačević morao preći u HSK. Biskup je pravilno predvidio da će doći do raspada Narodne stranke, što si i dogodilo 30. svibnja. Biskup se branio kada je novinar ustvrdio da je i on pripadao Narodnoj stranci, izjavom da je on mnogo puta govorio u Pešti u interesu Hrvatske. Na kraju intervjua biskup je kazao: "Recite svima da nisam takav, kakovim su me možda držali i da želim raditi za slobodu Hrvatske."

Interesantan je također stav što ga je biskup izrazio o Narodnoj stranci u intervju Neue Freie Prese. "Najveća pogreška Nrodne stranke bila je da se za dugih godina svog gospodstva nije brinula za odgoj podmlatka. Stoga se je moglo prilično sigurno predvidjeti da će izborna kampanja završiti porazom Narodne stranke, koja će se samo sa svojim ostacima vratitiu sabor. Nju su nosili činovnici. Ona nije bila nikad tako organizirana, kako se običaju organizirati političke stranke, te ju je samo vojska činovnika opskrbljivala svagdanjim kruhom."
Slični razgovor obavio je sa Drohobeckim i Srbobran. U tom intervju Drohobecki predviđa skoru propast Narodne stranke. Nakon što su naši delegati jučer u Pešti simpatično dočekani, a danas tj. 21. V. je bilo formalno sazivanje zajedničkog sabora. Od naših zastupnika govorio je Drohobecki. Grlović ističe "ja se nadam da će se posredovanjem čestitih i pametnih zastupnika izvršiti snošljivi položaj za Hrvatsku." Stvarno otvaranje zajedničkog sabora u Pešti bilo je 22. svibnja . Sljedećeg dana 23. svibnja, hrvatski zastupnici ustvrdili su u Pešti svoj posebni klub, kojem je predsjednik Medaković, a podpredsjednik Drohobecki. Drohobecki je Obzorovom izvjestitelju izjavio da najoštrije osuđuje Khuenov režim, a radi toga ga osuđuje i napada Ibler u Dnevnom listu.

Rad hrvatske delegacije nastavljen je 26. svibnja sastankom s banom Pejačevićem. Delegaciju je predvodio biskup Drohobecki i svi su izjavili da ne žele imati posla s Narodnom strankom. Zahtjevaju od bana da izađe iz Narodne stranke i neka promjeni svoje činovnike.
Nakon tri dana 29. svibnja održano je u Budimpešti ministarsko vijeće kojem su prisusutvovali naši zastupnici: ban, biskup Drohobecki, Medaković, Nikolić, Rauch, Potočnjak. Vijeće se bavilo uvijetima koalicije koji su pročitani. Ban je izjavio da ih prihvaća čime se hrvatska kriza rješava. M. Grlović Dnevnik , 29 VI
1906.

U saboru su Hrvati dali izjavu koju je pročitao Drohobecki. Ovu Deklaraciju hrvatskih delegata donosi Obzor "Delegati kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije koji stoje na riječkoj rezoluciji kao i oni delegati, koji se njima priključuju, što čini delegaciju hrvatskog sabora jednom cjelinom uvažavaju pravo mađarskog naroda, da se bori za slobodu i samostalnost Ugarske, te izjavljuju, da će ga hrvatski i srpski narod rečenih kraljevina ne samo poduprijeti svojim simpatijama, nego da će se s njime i svojski boriti za ideale zajedniče slobode, predstavljajuć, da će njezino izvojštenje jednakom blagotvornošću djelovati i na narodni. politički, gospodarski i kulturni razvoj i napredak kraljevini Ugarskoj posestrimskih kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, što će najviše doprineti, da se u znaku pravice i slobode, učvrste naši 800 godišnji zajednički odnošaji.
... Delegati kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, uvažavajuć svu tegobu i od mađarske koalicije preuzetu veliku odgovornost za današnje prelazno stanje, čime je pridonesena velika žrtva očuvanju hiljadugošnjeg ustava , ciene solidarnost mađarskog naroda u našoj težnji oko uređenja ustavnih sloboština u ovim kraljevinama, koje će hrvatski sabor kao kopetentni faktor u najkraćem roku raspraviti. Kad se u Hrvatskoj i Slavoniji u krepost provedu ovi najprimitivniji postulati modernog socijalnog i građanskog života, onda će zakoniti predstavnici kraljevina Dalmacije Hrvatske i Slavonije po svojim ustavnim faktorima u temeljnom zakonu predviđenim, povesti pregovore sa jednako pravnim faktorima posestrime Ugarske, da se među njima odstrane i oni riečkoj rezoluciji uočeni preostavši sporovi i povrede, tako da naši postojeći državno pravni odnosi budu što jače učvršćeni.
...Delegati kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije uvjereni su, da će se ovako pospješiti i rješenje pitanja reinkorporacije Dalmacije, koja se u temeljnom zakonu ima pridružiti Hrvatskoj i Slavoniji, čim bi se oživotvorilo naše starodrevno pravo, a istodobno osigurala i velika političko gospodarska budućnost sveukupne pod krunom Sv. Stjepana stojeće državne zajednice. ..." Veliku pohvalu hrvatskoj deklaraciji donio je Novi list koji osobito ističe važnost zahtjeva za pripojenjem Dalmacije: "Deklaracija konačno ističe pripojenje kraljevine Dalmacije k Hrvatskoj. To je bilo pitanje, koje se do sada mučke prelazilo. Već ovaj čas, kako su ga delegati na Rieci uzelu u svoj program, sa stanovite se strane počela isticati nezgodnost momenta. Ljudi koji su vazda čekali na zgodnost momenta, niesu dakako mogli naći prilike da se pozovo na praco Hrvatske, koje je nagodbom i zajamčeno. Ovim svojim zahtjevom delegati zadovoljiše naše javo mjenje, koje jednodušno to pripojenje traži."

Pročitavši deklaraciju svoje izlaganje biskup je završio na sljedeći način:"Visoka kućo! Mađarski i hrvatski narod jedan su na drugi upućeni; za jedne i druge vriedi pjesnikov poklik: Ovdje moraš živjeti, ovdje i umrieti! Kad se ta dva naroda, koji su od stoljeća bili braća na oružju, u međusobnom sporazumu i bratskoj ljubavi sjedinjene, tada će to biti naslavniji i najsvečaniji dan krune sv. Stjepana, a zvuci tog slavlja učiniti sretnim najveledušnijega i najplemenitijega vladara, našega apoštolskoga kralja, pozlatiti će mu večer njegove starosti, jer će najjači stupovi njegova priestolja, jer će oba vjerna i hrabra junaka gesla "vitam et sanguinem" potegnutim mačem okruživati priestolje, spremni, da ga brane proti svakoj navali. Naše su historičke tradicije zajedničke. Zajednička nam je poviest, zajedničko veselj, boli, naša slava, naši junaci, zajednički su padali sa bastiona, proljevajući svoju krv za domovinu, za posvećenog kralja, za svetu vjeru i svetu slobodu. Samo je jedno regnum Marianumi samo jedno ante murale christanum na svietu: mađarsko i hrvatsko. Ako nije nikada čuvstvo bratstva između mađarske i hrvatske braće postojalo, to postoji sada i mi ga moramo prihvatiti s desna kao i s lieva. Dao Bog, da se taj izraz bratske ljubavi učvrsti, onda će Hrvatska ali i Ugarska sretne biti a mi svi ćemo i bratskoj ljubavi ojačati." No nisu svi bili pristajali uz biskupa Drohobeckog tako i osječka Narodna odbrana navodi da je biskup mađaron, da je pomađareni Rusin, a osobito mu zamjera da previše uzima riječ u saboru.

Prema gore navedenim predviđanjima biskupa Drohobeckog dana 30. svibnja u Budimpešti se raspala Narodna stranka. Ovu vijest objavile su sve novine (Novi list, Narode novine, Obzor) pa je tako zapisao i Milan Grlović. Istog dana 30. V. Ugarsko hrvatski sabor izabrao je danas delegaciju hrvatakih zastupnika iz gornje kuće Nikolića i Tomašića, i iz doljnje kuće Drohobeckog , Krasojevića i Tuškana. Car je primio ugarsko -hrvatsku delegaciju 10. lipnja 1906. Vođa delegacije je Pavao Esterhazy, a Hrvate predstavljaju dr. Nikolić, Berčić, Krasojević, Drohobecky i Tuškan.

Car se obratio Drohobeckom "Veselim se novom uređenju prilika u Hrvatskoj. Sad je i kod vas u Hrvatskoj sve u redu" Obzor na to dodaje komentar da se ovim priznanjem može hrvatska oporba podičiti pred narodom. Istoga dana u tri sata popodne sastala se ugarsko-hrvatska delegacija koja je formirala odbore. Drohobecky je ušao u odbor za vanjske poslove.

1907.

Mađari pokušavaju ozakonili mađarski jezik kao službeni na željeznici. Protiv ove povrede nagodbe iz 1868. HSK je povela borbu u zajedničkom saboru. Učinjena je višemjesečna opstrukcija sabora za vrijeme koje je odstupio ban Pejačević, a za bana je imenovan Aleksandar Rakodczay. Kada je mađarska vlada najzad uspjela da izigra opstrukciju. HSK je nastavila borbu. U prosincu (12.XII) 1907. hrvatski sabor je donio prijedlog da se ban Rakodczay stavi pod optužbu. Sabor je raspušten, a Rakodczy je podnio ostavku (8.I.1908. ) a novi ban je postao Pavle Rauch. On je raspisao nove izbore (23. II.) na kojima je pobjedila HSK.Međutim Rauch je raspustio hrvatski sabor i vladao neustavno sve do 1910.
Ovdje ćemo iznjeti djelovanje biskupa Drohobeckoga tijekom ove borbe protiv pragmatičke sankcije. Prvu kritiku na rad biskupa Drohobeckog donosi Tjednik bjelovarsko-križevački koji spočitava da nije otišao u Budimpeštu sada kada treba raspravljati o tako važnom pitanju kao što je pitanje hrvatskog jezika na željeznici. Međutim Drohobecki je imao sasvim drugačiju koncepciju oko rješenja tog pitanja on je smatrao da će moći izmiriti Hrvate i Mađare, pa je u vezi s tim početkom lipnja dolazi u Budimpeštu. Tjednik od 15. lipnja nas obavještava da je Drohobecki razgovarao s hrvatskom delegacijom i da ima tri prijedloga za rješenje spora samo još mora razgovarati sa ministrom predsjednikom Wekerlom. Već sutrašnji broj Narodnih novina od 14 .lipnja nas obavještava da je Drohobecki razgovarao s Wekerlom. Narodne novine pišu da ne znaju dali su pregovori uspjeli. Iz kasnijeg razvoja događaja jasno je da nisu uspjeli. Međutim novine i dalje prate aktivnosti biskupa Drohobeckog, tako 15. lipnja pišu da je Drohobecky razgovarao Holom (mađarskim zastupnikom); 20 lipnja pišu o daljnjim nastojanjima Drohobeckog, 21. lipnja da postoji velika mogućnost za sporazum; 22 lipnja Drohobecki je razgovarao u klubu mađarske Neodvisne stranke. Nakon toga izvještaji prestaju jer je očito da su pregovori propali. Naime Mađari su ustrajali na svojem donošenju Željezničke pragmatičke sankcije.

Nakon pregovora koji nisu uspjeli HSK je objavila opstrukciju u radu sabora opstrukciju ne provodi Drohobecki te je zbog toga napadan u novinama. Tako Pokret, glasilio Hrvatske pučke napredne stranke, jedano od rijetkih glasila koje donosi mišljenje jedne i druge strane piše pod naslovom "Drohobeckijev škandal": "ne stoji da cijela Hrvatska, kao jedan stoji iza njih koji su ovdje propovjedali neumoljivi boj protiv Mađara. Elementi koji zastupaju političku trijeznost i umiju ozbiljno shvaćati položaj, većim su djelom u taboru onih koji osuđuju način borbe pretjeranih političara. Nije istina da je Hrvatska uzrujana. Zagrebačke vijesti koje govore o uzbuđenju i ogorčenju u velike su pretjerane. Protiv bana navode poznate objede: da je neustavan da će protiv sebe naći cijelu Hrvatsku, da će ga bojkotirati i učiniti nemogućim samo oni koji ne imadu ništa izgubiti. I Supilovci moraju priznati, da ban, koji je pred kraljem prisegao stoji na temelju prava i zakona !" No mora se reći da je Drohobecki dao i jednu zanimljivu izjavu o odnosima Srba i Hrvata: "Tko dobro poznaje odnošaje znade da među Hrvatima i Srbima nema pravog prijateljstva. One simpatije, na kojima oni grade prometnut će se kod prve opreke u mržnju. Srbi ne mogu tako brzo zaboraviti stare uspomene. Čim će Hrvati pokušati da dadu Srbima osjetiti svoju nadmoć, srušit će se ovaj brak u razvaline, jer je kula sagrađena na romantičkim osnovama."
Na Drohobeckog je jasno najoštrije reagirao Supilo nazvavši ga izdajicom a onda je je kazao "On je meni sam rekao da je Mađarima kazao, kako se on ne bi usudio više vratiti u svoju biskupiju, ni u Hrvatsku uopće kad bi ma indirektno pristao na to da se mađarski jezik uvede u Hrvatskoj." Hrvatski delegati dakle bore se protiv željezničke pragmatike. Hrvatska delegacija je opstruirala rad sabora. Pošto to nije pomoglo hrvatska delegacija se vratila u Zagreb međutim zasjedanje sabora je odgođeno pa se tako nije mogla dogodtiti nikakva odluka. Zbog toga je 13. srpnja HSK donjela odluku da Drohobeckog isključi iz hrvatske delegacije. Drohobecki se nije odazvao ni pozivu koalicije od10. VII. da pojasni svoje stajalište. U broju od 10. srpnja Pokret donosi veliki člank protiv Drohobeckog optužujući ga kao mađarona, kuhenovca i da želi đakovačku biskupsku stolicu. Kao što smo rekli 13. srpnja 1907.Klub hrvatskih zastupnika isključio je diskupa Drohobeckog i lišio podpredsjednikovanja jer je ostao u kolu mađarona. Grlović smatra da su ga mađaroi potplatili novcem, Također navodi da su ga križevčani prezreli i stali na stranu novog bana. O situaciji u Križevcima imamo i sljedeće izvješće "Sinoć (13. VII. ) bili su Križevci pozorištem velikih demostracija. Ogromni plakati pribili su izdajstvo biskupa Jude na zidovima. U velikoj povorci, u kojoj je sudjelovalo građanstvo sviju slojeva, pošli su demostrirati kroz grad, kličući :Dolje izdajica Drohobecki! Onda su došli pred biskupski dvor. Na dvor nije se razlijala samo bura ogorčenja i kamenja, već i crnog mastila, da označi crni čin crnog izdajice." opširniji izvještaj o tim događajima donosi jedan križevčanin u Pokretu broj 161. Postupak biskupa Drohobeckog osudilo je cjelokupno svećenstvo križecvačke biskupije najljujući da će sa biskupom prekinuti svaku vezu. Protiv demonstranata je pokrenut sudski postupak no Pokret ističe da se nada da demonstrantima se neće moći suditi. Drohobecki je isključen iz radničkog društva Kalnik. Drohobecki je također bio isključen iz pjevačkog društva Zvono te mu je vraćen srebreni lovorov vijenac što ga je poklonio društvu prigodom njegove 40-godišnjice postojanja.

Protiv politike rezulucionaša i na strani Drohobeckog stajao je i Iso Kršnjavi On u svojim biljkeškama piše: "Gdje je stala politika rezolucijonaša? Iza pravedne obštrukcije i poraza ostaviše peštanski sabor svečanom izjavom. Njihove novine pisale su da oni više ne će vratit. Biskup Drohobecki vratio se ipak dan kasnije zatim u budipeštanski sabor pa su ga zbog toga rezuluciunaške novine grdile do zlaboga. Nazivali ga izdajicom i vrijeđali ga svakojekim načinom . Mi onda priznajemo da ne vidim zašto psuju Drohobeckog jer je on učinio samo ono što će i rezolucionaši učiniti nešto kasnije. Psovali i nas radi toga proročanskog pisanja i zbilja ispunilo se pročanstvo. Rezolucionaši dakle će ići isto kao i Drohobecki u budući peštanski sabor . Sreća je za rezolucionaše što su odgođene mađarske saborske sjednice odmah poslje njihovog istupa. Da su sjednice nastavljene došli bi nekoliko dana poslje Drohobeckog natrag u sabor pa bi onda u Hrvatskoj bilo Efijalta i mnogih izdajica na pretek. Ovoliko je sretno zasjedanje mađarskog sabora nazvan samo Drohobecki izdajicom, a ostali rezolucionaši nisu jer će tek poslje saborskih praznika učiniti ono što je križevački vladika učinio prije, a to je dakako jako velika razlika. MI nju doduše ne vidimo, ali će svakako biti velika razlika kako mudrijaši rezolucinaši kažu. Mi ćemo zatajiti ključ kojim smo otključali budućnost i doznali već prošlog proljeća (što) će rezolucionaši u jesen tek učiniti. Ukratko možemo rezimirati Kršnjavi zamjera rezulucionašima što su opstruirali rad sabora jer to neće donjeti slobodu Hrvatskoj. O imenovanju biskupa Drohobeckog. Hrvatska javnost je dočakala negativno. Tko Obzor piše da je on mađar i da jedva govori hrvatski te se pozivaju na 46 i 48. članak hrvatsko ugarske nagodbe po koljima vjerski poslovi spadaju u nadležnost Hrvatske. (Obzor, XXXII/1891. br. 281. )

Također je vrlo suzdržano reagirao i Katolički list "Pesvjetli i prečasni g. Julije Drohobeczky je do sada u Hrvatskoj malo ili skoro ništa poznat . On dolazeći u Hrvatsku, dolazi u sasvim novi krug, stupa u odnošaje nove, njemu do sada, ako smijemo suditi po onom obćenitom mišljenju, koje u Ugarskoj vlada o Hrvatskoj, slabo poznate. Ne znamo dali je on ikad bio na hrvatskom tlu. Nu premda nije rodom Hrvat, premda dolazi k nam kao nekako tuđ, mi se ipak nadamo, da će on kao pravi katolički biskup, a rodom Rusin, u čijim dakle žilama teče isto tako slavjenska krv, kao i u žilam nas Hrvata što teče, mi se ipak nadamo, da će se on brzo uživiti u naše prilike, da će on svoju novu domovinu Hrvatsku, u kojoj se nalazi najveći broj njegovih vjernika, koja mu daje ako i ne sjajan, ali iapk priličan beneficij, isto onakvim žarom ljubiti, kao i rođeni Hrvati što je ljubimo.
(Katolički list, XLII/1891. br. 51. str 407.-408.)
Drohobecky je zaređen za biskupa 28. VIII. 1892. godine

 

 

www.krizevci.net